Sopot – Equilibrium
Izdavač: PGP RTS ( 2009)
Producenti: /
Trajanje: 49:55
Žanr: Drum ‘n’ Bass, Dub, Jungle, Breakbeat, Electro, Downtempo
Ocena: 7
Postavimo pitanje kada je pravo vrijeme za recenziju nekog/bilo kog albuma. Čini se da se je odgovor jedan i jedini – ako je isti u najmanju ruku solidan, onda uvijek. Uzmemo li u obzir da novinari sa punim pravom pribjegavaju tekstualnom „recikliranju“ albuma koji su stvoreni davnih godina prošlog milenijuma, a sve to u nedostatku novijih koji bi mogli da zaokupe njihovu, a i pažnju potencijalnih slušalaca, biću slobodan da se i ja pozovem na taj i takav „način rada“ mojih kolega.
Zvuči pomalo paradoksalno (i prilično subjektivno, priznaćete) da je danas skoro nemoguće „prokljuviti” šta je izvorno, a šta kopija, pa tako u moru i navali svakojakih bendova i izvođača kojekakvih žanrova i pravaca, a koji su nam danas dostupni putem world wide web-a, veoma je teško odrediti jasnu granicu između autentičnosti i kvaliteta sa jedne, i pomodarstva te pokojeg komadića prolazne slave sa druge strane. Da se izrazim slikovitije, između mnogih „Softly“-ja kojima nas bombarduju svakodnevno raznorazni mediji, zna biti u najmanju ruku nezgodno izabrati onaj pravi, originalni. Ili ga možda uopšte ne treba tražiti na tom i takvom mjestu.
Drugi studijski album banjalučkog benda/projekta Sopot jeste jedan od mnogih albuma koji su se pojavili prošle godine, ali ta neosporna činjenica da mas-produkcija koja je postala sastavni dio muzičke (i bilo koje druge) scene, nije uspjela da ga pregazi u svom (n)ovogodišnjem naletu sama za sebe bi trebalo da govori dovoljno. Bar toliko da sada već možemo pričati o kvalitetu. Vjerujem da se stvari mogu postaviti i tako da ta jedna godina ne mora značiti ama baš ništa u kvalitativnom pogledu „Equilibrium“-a. I takav način razmatranja je potpuno ispravan, samo što ga činjenično stanje racionalno gura u zapećak. A evo i zašto…
Ono što će svakome i svakako prvo upasti u oči, ukoliko ima priliku da drži u rukama ovo izdanje, jeste impozantna lista muzičara koji su odlučili da svojim gostovanjem pruže artističku i svaku drugu podršku svojim kolegama i prijateljima. Prije nabrajanja gore navedenih, da odmah raščistimo sa tim da ovdje ne govorimo o ultra-popularnoj modi da svaki savremeni album mora da ima takozvane „featuring“ momente, iz prostog razloga što su istim tim gostima o kojima pričamo više nego očigledno bile odriješene ruke pri kreiranju numera na kojima su učestvovali.
U aranžerskom i sviračkom smislu, ovo je album koji se razlikuje od njegovog „DuBalkan“ prethodnika, koji nas je upoznao sa konceptom rada i izborom muzičkih rješenja koje Sopot nudi, a koja se ne mogu tek tako „uglaviti“ u neku opšte prihvaćenu žanrovsku tabelu. Ako je prvi album (prvenstveno) kombinovao francusku dub školu sa melodičnim etno momentima Balkana, „Equilibrium“ je u tom pogledu ispred prvenca. Pristup je ostao isti, s tim da je izvedba podignuta za nivo više pri čemu se, između ostalog, ta promjena vrlo jasno ogleda u praćenju trendova u muzici. Ovdje ne govorimo o trčanju za trendom njega samog radi, već o sposobnosti „Equilibrium“-a da se prilagodi svakom savremenom izazovu koji se postavlja pred njega.
Dub, više kao studijska tehnika negoli kao muzički izraz, ovdje je sa lakoćom spojen sa momentima srodnih mu pravca kao što su drum’n’bass, i sada već mega-aktuelnim dubstepom čije jasne naznake srećemo u „Bombs on Civilians“, numeri na kojoj gostuje Aku Fen iz francuskog benda High Tone. Ako podijelimo album na dvije cjeline, elektronski moment, koji je manje ili više prisutan od prvog tona, posebno mjesto zauzima u prve četiri kompozicije. „Trubadub“, prošarana već pominjanim balkanskim motivima, na kojoj se pojavljuje Uzul Prod (Kaly Live Dub) i „Break the Atom“ urađena u kombinaciji sa Dr Das-om (ex-Asian Dub Foundation) dosljedno prate tu koncepciju. Ove numere nude odgovor zašto je i drugi album Sopota miksovan u Francuskoj, u studiju „Jarring Effects“. Insistiranje na kvalitetnoj produkciji, ali i svojevrsnom semplovanju zvukova istočno od Francuske, dovode nas do drugog dijela ovog izdanja na kojem Sopot pokazuje svoju melodičniju i sviračku snagu. Etno-dub „Izvor“ i „Ravnoteža“ predstavljaju „najmirnije“ momente izdanja, dok bend distorziranom zvuku posvećuje numeru „War“ na kojoj su više nego očigledni reggae uticaji, pojačani trombonom i vokalnim prisustvom Hornsman Coyote-a (ex-Eyesburn). U naglašenom gitarskom maniru nastavljaju i u narednoj pjesmi naziva „Soul Rebellion“ sa Milanom Ticom iz banjalučkog Revolta, kao i „The Real World“, nakon koje slijedi „Zemlja“, numera koja zatvara album i sa povratkom na eletronski zvuk zaokružuje čitavu priču „Equilibrium“-a.
Da rezimiram, i da se vratim na priču sa početka teksta; ono što krasi ovo izdanje nisu ni sjajni gosti, niti odlična produkcija, iako to naravno nisu zanemarljive činjenice, već težina i kvalitet ovog albuma leže upravo u tome što Sopot za razliku od svojih vršnjačkih bendova ima i može da ponudi čitavu paletu različitih muzičkih uticaja od kojih se ne kriju, već ih ih sve implementiraju u svoj izraz, a koji za cilj ima finalni produkt koji se očituje u potpuno autentičnom i originalnom, autorskom pristupu muzici koju izvode. Oni koji su imali priliku da slušaju Sopot uživo možda na albumu neće osjetiti onu energiju koja krasi njihove žive nastupe, ali za one druge ovaj album je savršena uvertira za jedno od njihovih eventualnih gostovanja u vašoj blizini. Da je ovo istina uvjerila se publika ne samo sa naših prostora, već i iz Francuske i Austrije…
Spisak numera:
01. Drumarina
02. Trubadub (ft. Uzul Prod)
03. Break The Atom (ft. Dr. Das)
04. Bombs on Civilians (ft. Aku Fen)
05. Izvor
06. War (ft. Hornsman Coyote)
07. Soul Rebellion (ft. Milan Tica)
08. Ravnoteža
09. The Real World
10. Zemlja
