-

Exodus – Persona Non Grata (2021)

Exodus Persona non grataExodus – Persona Non Grata
Izdavač: Nuclear Blast (19. 11. 2021)
Producenti: Exodus
Trajanje: 60:18
Žanr: Thrash Metal
Ocena: 8,5

 

Za one koji ozbiljno slušaju metal muziku ime Exodus je dobro poznato, pa im ne treba neko upoznavanje. Za one kojima nije poznato (mada vjerujem da ih nema), oni su jedan od prvih thrash metal bendova, bend čiji je jedan od osnivača Kirk Hammett, koji zatim odlazi u Metallicu, thrash bend koji sve ostale thrash bendove (osim Slayera) uništava svojom svirkom i koji stoji se u kategoriju za sebe.

,,Persona Non Grata’’ je jedanaesti studijski album petorke iz Ričmonda i izašao je poslije sedam godina čekanja. Rad na albumu je počeo još 2016. godine, ali je sve usporeno i stavljeno na čekanje jer je gitarista Gary Holt postao punopravni član Slayera (mijenjao pokojnog Hannemanna) do završetka njihove oproštajne turneje i odlaska u penziju. Album je sniman od septembra 2020, a završen u januaru 2021. i trebalo je da bude objavljen negdje u ljeto iste godine. Tako je trebalo da bude, ali je sve pomjereno za novembar, jer je bubnjaru Tomu Huntingu dijagnostifikovan rak. Tom je izašao kao pobjednik, a objavljen je i ovaj monstrum od albuma.

Album otvara naslovna pjesma i… Od prve sekunde dobijamo šamar (u dobrom smislu) od kojeg će glava dosta dugo da nam se vrti. Agresivni i moćni rifovi kreću od prve sekunde i praćeni su sjajnim bubnjanjem Huntinga. Zetro je Zetro, ko voli njegov način pjevanja – voljeće ga i dalje. Kome se ne sviđa, teško da će promijeniti mišljenje. Sve u svemu, sa ,,Persona Non Grata’’, prva bomba je bačena i album počinje na maestralan način.

,,R.E.M.F.’’ blago spušta loptu, sa više groove zvukom u odnosu na prvu pjesmu i vraća nas u vrijeme ,,Pleasures of the Flesh’’ ere benda. Posebno treba istaći srednji dio ove pjesme i solo koji traje skoro minut i gdje Holt i Altus pokazuju kako se kida.

,,Slipping Into Madness’’ je jedna od dvije pjesme sa albuma koje se baš ne uklapaju i koja više zvuče kao da je bila namijenjena za ,,Tempo of the Damned’’ (album iz 2004), ali da je izbačena sa tog album zbog ,,Blacklist’’.

Odmah nakon nje, dolazi najgori momenat ovog albuma. ,,Elitist’’ je pjesma čiji tekst je stvarno loš, previše “cringey“. Ne traje predugo i dosta brzo se zaboravi. Srećom, stvari prvom sledećom pjesmom odmah idu na bolje.

Na red dolazi ,,Prescribing Horror’’, jedna od favorita na albumu. Pravo groove čudovište, na momente i doom, koje podsjeća na ,,Nanking’’ sa ,,Exhibit B: The Human Condition’’. Ovo je jedna od najmračnijih pjesama koje je bend ikad napisao. Opisuju lijek koji se davao trudnicama prije nekih 60-70 godina kako bi se smanjila mučnina, ali koji je dovodio do velikog broja abortusa ili rađanja djece sa strašnim poremećajima i deformitetima. Rifovi raznose sve pred sobom, tekst je stravičan i još kad se na kraju pjesme doda plač novorođenčadi pjesma je stvarno uznemirujuća.

,,The Beatings Will Continue (Until Morale Improves)’’ je prvi singl sa albuma i prvo upoznavanje sa novim materijalom. Ovo je druga najkraća pjesma na albumu i klasični je, brzi, nemilosrdni i “straight in your face“ Exodus kakav svi poznajemo.

U ,,The Years of Death and Dying’’ se skriva još jedan dragulj. Momci opet malo usporavaju i iznenađujuće, zbog tog usporavanja koje im nije svojstveno, pogađaju tačno kako treba. Ovo je prava mid-tempo bomba uz koju ćete vježbati mišiće vrata od prve sekunde.

,,Clickbait’’… Ova pjesma slobodno može da se zove i “Organizovani haos“. Možda i najfurioznija pjesma na albumu koja govori o tome kako mediji manipulišu širokim narodnim masama. Ovdje je glavni dasa Tom Hunting, a ostatak benda prati njegovo rasturanje bubnjeva.

,,Cosa Del Pantano’’ je najkraća pjesma na albumu, ujedno i instrumental. Osim što unosi kraći blues odmor ne donosi ništa specijalno. Može poslužiti za hvatanje vazduha i pripremu za ono što stiže, a stiže…

,,Lunatic Liar Lord’’ je najduža i najkompleksnija pjesma na albumu, napravljena za lomljenje svih vratnih pršljenova. Kao gost se pojavljuje Rick Hunolt, koji je svirao na prvih šest izdanja Exodusa. H-team (Holt i Hunolt) pokazuje da hemije između njih ima i dalje, itekako. Zetro takođe briljira i zvuči malo raznovrsnije nego inače.

,,The Fires of Division’’ je verovatno najbolja pesma na albumu. Okrutni napad iz svih oružja kreće od prve sekunde. Pjesma zvuči kao kombinacija najboljih stvari sa ,,Fabulous Disaster’’ i ,,Tempo of the Damned’’. Sve je tu, rifovi su sjajni, dupli bas bubanj nevjerovatne preciznosti i velike brzine, klasični Zetro sa malo growl-a pjesmu čini samo boljom. Prava thrash razbijačina, kakva i treba da bude.

Album zatvara ,,Antiseed’’, pjesma koja ima malo duži uvod nego što bi trebalo, ali se sve to nadoknadi do kraja. Sjajno se smjenjuju brži i sporiji tempo i i ova pjesma ima jedan sjajan solo i fenomenalan refren uz, opet, maestralnog Huntinga (hvala Bogu da je pobijedio rak) koji svojom svirkom, ako je to uopšte moguće, diže ostatak benda na još veći nivo.

Sve u svemu ,,Persona Non Grata’’ je album koji je vrijedilo čekati 7 godina. Exodus, uz pomoć Testamenta i Overkilla, i dalje veoma visoko drži barjak starih thrash ratnika postavljajući standarde za mlađe bendove iz žanra. Brzina, bijes, socijalne teme, ljutnja, tehnika, preciznost – sve je tu. Fanovi će biti jako zadovoljni i rangiraće ovaj album vrlo, vrlo visoko u diskografiji jednog od najvećih thrash bendova svih vremena.

Lista pjesama:

1. „Persona Non Grata“
2. „R.E.M.F.“
3. „Slipping into Madness“
4. „Elitist“ Souza
5. „Prescribing Horror“
6. „The Beatings Will Continue (Until Morale Improves)“
7. „The Years of Death and Dying“
8. „Clickbait“
9. „Cosa del Pantano“
10. „Lunatic-Liar-Lord“ (feat. Rick Hunolt and Kragen Lum)
11. „The Fires of Division“
12. „Antiseed“