-

Buckcherry – Confessions (2013)

Buckcherry -  Confessions

Buckcherry – Confessions
Izdavač: Century Media Records ( 19.02.2013.)
Producenti: Buckcherry
Trajanje: 50:44
Žanr: Hard rock
Ocena: 4

 Bend koji je pred nama dolazi iz doma hrabrih, zemlje slobodnih, i postojbine Big Mack-a. Formirani su 1995. godine, a spojila ih je zajednička ljubav prema bendu AC/DC (kako tipično, zar ne?). Godine 1999. snimaju svoj prvi, istoimeni album, otvaraju nastupe Lenija Kravica i učestvuju na čuvenom Vudstoku iste te godine. Već u proleće nastupaju ispred benda koji ih je spojio, australijskih R’n’R veterana AC/DC, i sve počinje da zvuči kao još jedna američka priča o uspehu. Ili ipak ne?

Sve velike stvari same sebe unište, kako je i tvrdio i tvrdi John Cleese, pa se stoga, nakon svog drugog diska, Time Bomb, snimljenog 2001., i nakon pada prodaje i interesovanja publike, bend rastura, ne zauvek, ali u tom je trenutku izgledalo da će članovi benda morati da nađu nove poslove. Ipak, sudbina je htela drukčije. Jedina stvar koja mora ostati zapisana iz tog perioda, jeste da je Keith Nelson učestovao u stvaranju jednog od najvećih hitova drugog dela karijere svima poznatog Slash-a, pesme pod nazivom Dirty Little Thing.

Sada na suštinu. Ovo je vruć, komercijalni, i jako prijemčiv kalifornijski rok. Opisivati ga možemo dosta dugo, ali imajući u vidu da je ovo, ako ništa drugo, a onda bar izuzetno originalan bend, mogu reći, i to sa uživanjem, da niko naviknut na klasičan komercijalni rock neće trpeti, a verovatno će i uživati slušajući ovaj jako dobar disk. Ljudi koji su ovo stvorili jako dobro emuliraju velikane, nisu i sami veliki, to moram priznati, nema ovde Hells Bells-a, ili Ace Of Spades, ali kad vam se MTV smuči, i pomislite da više nema ničega što iole vredi, Buckcherry vam mogu nabaciti par osmešaka na lice, pa makar to bilo ispraćeno ciničnim komentarom nalik na: „dobri su ovi klinci… ženo, gde mi je onaj stari GNR disk?“

Sama muzika prezentovana na ovom disku predstavlja rock sa malo oštrijom ivicom nego što ste inače navikli. Uvodna pesma albuma, Gluttony, jeste vrhunska party rock stvar, dovoljno snažna da uzdrma gomilu, i dovoljno iskrena da zainteresuje i one koji inače nisu u Buckcherry svetu. Tematski, tekstovi se okreću oko sedam smrtnih greha, ali uz mali, ali jako bitni autobiografski karakter, što se i očekivalo, nakon svega kroz što su članovi benda prošli. Najjača strana albuma su, jako čudno, balade, i to naročito kompozicija Truth, koja predstavlja jednu od najboljih pesama benda nastalih od samih početaka, do danas, i nešto što bi definitivno odlično prošlo kao singl, ukoliko se bend usudi na jedan takav potez.

Kada posmatramo zvuk kompletnog albuma, moramo biti zadovoljni, ali postoji jedna, pre svega lirička nota koja ovde izmiče. Ovde je opisana sva beda i slava života jednog rock benda, ali bez nužne mudrosti, koje ili ima ili nema, što oslikava mogućnost benda da se transformiše, raste, a opet ostane svoj. Prosto izrečeno, ova ploča izaziva negativne emocije kod slušaoca. To nije nešto što će povećati prodaju, budite sigurni u to.

Nije loše kada se stare, ili starije snage vrate, ne da bi uzeli novac, već da bi isprašili pozadine omladini koja, iako puna energije, ne uspeva da artikuliše sav taj bes u nešto što će trajati. Naravno, sve je prolazno, ali Buckcherry (da li vidite vezu imena benda i imena jednog od očeva rokenrola u USA?) se iz petnih žila trude da nas nateraju da mislimo suprotno. Ako to istovremeno podrazumeva i prigrljenje hedonizma i carpe diem principa, možda i vuče u smeru ostalog komercijalnog mainstreama, ali bar daje nešto uz šta možete mlatiti glavom. S’ druge strane, ukoliko tražite vrh trenutne rock produkcije, tražite negde drugde, ovo nije za vas. Ipak, stara poruka ostaje.

Da li je rokenrol mrtav? Po Buckchery ekipi očigledno nije. I, stoga, još jednom, iako ništa na ovom svetu nije savršeno, pa ni ovaj bend, ponosito uzvikujemo, sa rukama podignutim u vazduh, pesnicama sklopljenim u stari, dobro poznati rokerski pozdrav: For Those About To Rock, We Salute You!

Spisak pesama:

1. „Gluttony“
2. „Wrath“
3. „Nothing Left But Tears“
4. „The Truth“
5. „Greed“
6. „Water“
7. „Seven Ways To Die“
8. „Air“
9. „Sloth“
10. „Pride“
11. „Envy“
12. „Lust“
13. „Dreamin’ of You“