Borovski štakori – Romantika i drama
Izdavač: autorsko izdanje ( 2012.)
Producenti: Studio BU
Trajanje: 33:61
Žanr: punk
Ocena: 6

 Borovski štakori mladi su punk bend iz vukovarskog predgrađa Borova koji postoji četiri godine, a iza sebe imaju dva demo albuma – „To smo uvijek bili mi“ (2010) i još svježi „Romantika i drama“. Demo od jedanaest pjesama pušten je i na besplatni download od strane benda, kako to obično biva na ovim prostorima, posebno s bendovima koji se tek pokušavaju probiti i dobiti neko zasluženo mjesto.

Punk pjesme koje su inače jednostavne i kratke, lako pamtljive, Štakori su podigli na viši nivo i to tako što njihove pjesme traju nešto duže od standardnih punk pjesama i što njihove teme više nisu tako jednostavne. Samim time trebalo bi poraditi na tekstovima koji se ne moraju (pod svaku cijenu) rimovati ili biti nadomješteni s „hej hej“, „oi oi“. No, sve u svemu, pjevač Toni se odlično iskazao kao vrsni vokalist. Dojma sam da mu je uzor pjevač legendarnog pulskog benda Fakofbolan, što znači da je vokal dosta specifičan, na neki način dominira svim pjesmama i doprinosi punk zvuku.

Većinu pjesama tematski možemo smjestiti u dvije skupine: ljubavne i nostalgične. Naime, Štakori još od prvog albuma njeguju „ekipne“ tekstove u kojima pozivaju na druženje, zajedništvo, pijanke, šutke… Razvojem tehnologije takozvane klape (u značenju: društvo koje se često sastaje, oni koji se stalno druže) skoro su u potpunosti nestale, nema više okupljanja i druženja koja su nam poznata iz filmova, serija i knjiga nastalih osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća. No glazba ljude spaja pa Štakori kao da žale za tim vremenima i hoće opet u modu uvesti ekipu za cjelonoćno druženje uz flašu. Takva je pjesma „Ekipa“, a u pozivu na vino, pivo, rakiju, pridružuje se i „Šank pank“. Pjesma koja otvara album također je i svojevrsna himna bauštelaca koja opisuje isprazne svakodnevice uz standardne punk zvukove. Sljedeća, „Generacija“, mogla bi se uvrstiti u nostalgične pjesme s porukom. Mladi Borovčani nisu mogli zaobići ono što se događalo na njihovom prostoru i ono što su proživjeli, a što se odrazilo na njih kao osobe. Ono što ih izdvaja iz mase nesretnih koje izjeda mržnja, jest to što ne dozvoljavaju da ih se zatoči u prošlosti: „Mi nismo izgubljeni u vremenu/ niti smo krivi što smo tu/ i nije nam žao što smo drukčiji,/ mi se ponosimo tim!“. U ovoj se pjesmi također osjeća utjecaj metala, posebno u solaži pred sam kraj. „Na cesti“ opet prikriveno stavlja Vukovar u stihove, a izgubljeno dijete na vukovarske ulice. U pjesmi je dan pogled u budućnost, ali ne samo jednog konkretnog grada, nego tužna budućnost većine mladih u većini balkanskih gradova. Uz naznake pesimizma u tekstu, pjesmu uveseljavaju funk dionice i još jedna zanimljiva solaža, svakako nekarakteristična za punk bend. I „Nema natrag“ treba svrstati u ovu skupinu. Počinje vrlo lagano, slušatelj će se možda ponadati kako je riječ o baladi, ali već nakon pola minute kreće žestoki punk. Pjesma kao da je svojevrsni nastavak „Na cesti“, ali optimističniji. Nakon nje dolazi „Sjećanje“. Zanimljivo je kako Borovski štakori vješto mogu upakirati tako ozbiljne teme, kao što su u ovoj pjesmi smrt i sjećanja koja ostaju iza nas, da u prožimanju s glazbom ne zvuče toliko tužno, problematično ili čak tabu. Vrlo je lako zamisliti publiku na nekoj njihovoj svirci koja uz dva-tri piva više uopće ne razmišlja o značenju riječi, nego u prvim redovima, dignutih šaka, pjeva: „Kažu kada umreš/ da u jednom trenu/ pred očima vidiš sve“. Ali tako i treba biti, punk je tu da ujedinjuje i veseli.

Nešto je manje tekstova koji se mogu smjestiti u drugu skupinu, ljubavnih, ili čak antiljubavnih pjesama. „Bijes“, „Ponekad“, „Bolja da sam…“ i „Ovo je kraj“ – propala veza, kratka avantura, prekid, nesretna ljubav… Ili – nasilje u vezi, rutina u ljubavi, stvari koje su važnije od djevojke, zaslijepljenost u vezi… Interpretacija je beskonačno pa je bolje upustiti se u osluškivanje glazbe. „Ponekad“ je tipična brza punk pjesma, no „Bijes“ i „Bolje da sam…“ započinju laganije i još jednom smo svjedoci različitih utjecaja poput reggaea i rocka. U svakom slučaju, odličan gitarist koji je ovaj album učinio da zvuči toliko drukčije od punka koji smo očekivali, a opet, učinio je i da se sve to lijepo uklopi pa se različiti žanrovi prelijevaju i sve skupa zvuči vrlo svježe.

Iz „kalupa“ iskače posljednja pjesma, „Samotni erotoman“. Tema je obrađena na zabavan način, tekst je humorističan, a ono što pjesmu čini drukčijom od ostalih jest to što je izvedena akustično. Također je pjevljiva, nema više fakofbolanskog glasa i ostaje nam da se nadamo da će biti poneka slična pjesma i na nekom sljedećem albumu.

Novo izdanje, u usporedbi s prvim demo albumom, puno je zrelije – i što se tiče glazbe, i što se tiče tema tekstova, no sami tekstovi i dalje ostavljaju prostora za napredovanje i usavršavanje. Sve u svemu, Borovski štakori dokazali su da mogu bolje i više.

Za kraj još jedna mala anegdota s nastupa uživo koja govori o silnoj energiji kojom zrači pjevač. Naime, na Marinfestu 2011. godine imao je ozlijeđenu nogu pa je trebao sjediti za vrijeme nastupa. No to je u njegovom slučaju jednostavno bilo nemoguće pa je u početku mahao štakom, da bi kasnije ustao i ostavio na pozornici i zadnje komadiće snage. Time je definitivno pridobio publiku jer je pokazao kako ga glazba pokreće i kako ne može ostati miran. Pokrenuo je i ostatak benda pa i publiku koja do tada nije znala tko su oni. Dio te atmosfere i energije Štakori su utkali i u „Romantiku i dramu“ koji stoga zahtijeva ponovna preslušavanja, posebno za podizanje raspoloženja.

Download demo albuma: Rapidshare

Popis pjesama:
1. Šank pank
2. Generacija
3. Bijes
4. Ekipa
5. Na cesti
6. Ponekad
7. Bolje da sam…
8. Nema natrag
9. Sjećanje
10. Ovo je kraj
11. Samotni erotoman