-

NaslovnaAutorski članciKolumne i članciRory Gallagher - "The people's guitarist"

Rory Gallagher – „The people’s guitarist“

Rory Gallagher

Legenda kaže da je na pitanje – „Kakav je osjećaj biti najbolji gitarista na svijetu?“ – Jimi Hendrix odgovorio – „Ne znam, idite to pitajte Rory Gallaghera!“

Sigurno da neko rođen u malom gradiću Ballyshannonu, na sjeveru Irske, u vremenu odmah iza Drugog svjetskog rata, nije imao velike nade da će uspjeti svojim umijećem promijeniti svijet. Ipak, na radost svih nas, jedan se uspio probiti i ustoličiti svoje ime na mjesto jednog od najboljih rock gitarista koji su hodali Zemljom, a on je Rory Gallagher.

Povodom 50. godišnjice od objavljivanja prvog solo albuma ovog gitarskog virtuoza, prisjećamo se njegove ostavštine.

Osnivač je jednog od najboljih trio bendova ikad, grupe Taste, koja je tokom šezdesetih godina prošlog veka bila kultni bend klupske scene Engleske.

Mnogi gitaristi su pričali o svom iskustvu nakon što su čuli Rory Gallaghera. Brian May je izjavio da je Rory najveći krivac zašto se on zaljubio u zvuk Vox-ovog pojačala AC30, po kojem je postao prepoznatljiv.

Rory Gallagher
Nakon raspada benda Taste 1970. godine, Rory Gallagher je započeo uspješnu solo karijeru.

Prvi album izašao je 23. maja 1971. godine, pod jednostavnim nazivom „Rory Gallagher“.
Ovaj album, kao i svi poslije njega, nije Rorya doveo na zavidna mjesta na top listama. To ga nije odvuklo od njegovog prepoznatljivog stila na čemu mu poštovanje odaju svi drugi gitaristi koji su popustili pod zahtjevima izdavačkih kuća za komercijalizaciju njihove muzike. Bio je puno prihvaćeniji u Europi gdje je sve do svoje smrti redovno svirao, za razliku od Amerike koja je, kao i obično, teško prihvatala nešto „sa strane“.

Iste godine „Melody Maker“ ga je proglasio međunarodnim top gitaristom godine, ispred Erica Claptona. Međutim, unatoč tome, Gallagher nikad nije stekao status zvijezde.

„Iskreno, volio bih svirati za veću publiku i postići malo više uspjeha, ali ne i ako se moram komercijalizovati.“ – Rory Gallagher

Tokom cijele solo karijere, muzičar koji ga pratio od prvog albuma do njegove smrti bio je Gerry McAvoy na bas gitari, a bubnjari tokom dvadesetogodišnje karijere bili su Edward McKenna, Wilgar Campbell, Rod de’Ath i Brendan O’Neill.

„Jednu od stvari koja je bila presudna za mene dobio sam od Rory Gallaghera, a to je bila ideja da budem gitarist čitav život i da to živim.“ – Rory Gallagher

Kada je Gallagher bio na vrhuncu slave, uvijek je bio dostupan za razgovor sa svojim fanovima, bilo da je to poslije iscrpljujućeg koncerta, prije njega, na ulici ili bilo gdje drugo. Uvijek je bio spreman izdvojiti malo svog vremena i podijeliti neki savjet, o čemu je govorio i Brian May.

„Ako je nekome potreban gitarista za turneju, a ja sam slobodan, učinio bih to i bilo bi zabavno. Imao bih mnogo manje pritiska da jednostavno moram stajati i svirati.“ – Rory Gallagher

Rory Gallagher
U kasnijim godinama svog života, Gallagher je razvio fobiju od letenja. Da bi to prevladao, propisani su mu razni lijekovi. Do posljednjeg nastupa, 10. januara 1995. u Holandiji, bio je vidno bolestan od jakih bolova u stomaku i turneja je bila otkazana.

Propisan mu je paracetamol protiv bolova, lijek koji može biti izuzetno štetan za jetru, pogotovo za one koji puno piju alkohol, poput Gallaghera. Dok mu je jetra otkazivala obolio je od stafilokokne (MRSA) infekcije, i umro 14. juna 1995. u 47. godini života.

U čitulji koju je objavio britanski „Independent“ pisalo je: Umro je Rory Gallagher „the People’s Guitarist“.

„Posvetio je život turnejama i sviranju njegovog voljenog Fendera publici. Nikad nije prestao da radi i uvek je mogao da upravlja masom, ali odlučno izbegavajući zamku super-zvezde.“