fbpx

-

Naslovna Autorski članci Kolumne i članci Rock cirkus Smak - Prvo okupljanje

Rock cirkus Smak – Prvo okupljanje

Smak

Grupa za koju se veže najviše mitova i legendi. Grupa koja je imala ogroman potencijal i možda ga nikada nije iskoristila do kraja. Da li su sami krivi za to ili nisu bili okruženi pravim ljudima, nikada nećemo saznati. Ali su bili skup vanserijskih pojedinaca, čiji su prepoznatljivi identitet, vizija i muzika ostavili neizbrisivi trag u istoriji Ex-Yu roka. Priču o grupi Smak, u ovom prvom dijelu, počećemo od dvije konstatne, koje su tu bile sve ove godine, i o prvim postavama grupe.

Točak

Radomir Mihailović, rođen 1950. godine u Čačku. S devet počinje da svira gitaru kod legendarnog čačanskog gitariste Jarka, majstora romansi i španskih pjesama. Upravo je od njega čuo “Ulazak u harem“, prilagodio ga sebi i poslao ga u istoriju Ex-Yu roka. Otac mu je bio kolar, poznat kao Risto Točkonja, koji je imao veliku porodicu, tačnije njih 11. Točak je bio najmlađe dijete. Sve to objašnjava nadimak i tetovažu na desnoj ruci. Jedno vreme je bio član grupe Dečaci sa Morave, a 1970. godine je svirao po klubovima u Belgiji, gdje je i zaradio svoju prvu električnu gitaru Aria Diamond. Gazda lokala gdje je svirao kupio mu je, na dan Božića, najjeftiniju gitaru u prodavnici muzičke opreme. Nije bio zadovoljan njenim izgledom, i po povratku je otišao na obližnje gradilište, markerom iscrtao po gitari i rekao radnicima da je isjeku po tim linijama. To je ona čudna gitara na kojoj je godinama svirao i posvetio joj jednu pjesmu. Danas je ta gitara u rok muzeju Miroslava Cvetkovića Cveleta, basiste grupe Bajaga i Instruktori.

Kasnije je, kao veliki zaluđenik u Fender Stratocaster gitare, ipak našao idealnu gitaru za sebe. Bilo je to prilikom posjete svog brata Slobodana, koji je radio u Chicagu. Legenda kaže, da se ispred radnje u kojoj je Točak isprobavao gitaru stvorio ogroman red slušalaca koji su mislili da unutra svira Hendriks. Priča se da je opsesivan istraživač medicinskih enciklopedija i knjiga o psihologiji, parapsihologiji, tarota, ji đinga i šahovskih biltena. Zna napamet preko 40 šahovskih otvaranja, od Alekhina do Fischera. Krajem 1971. godine vraća se u Čačak i počinje da svira po lokalnim parkovima i kafanama.

Kepa

Slobodan Stojanović je u početku svirao bubnjeve sa svojom majkom a radilo se o nastupima po hotelima, po raznim gradovima. Majka je svirala klavir, očuh harmoniku. Sa njima je radio bez plate, samo za stan i hranu. Iako je svirao muziku koja mu se nije sviđala, imao je priliku da uči razne stilove i žanrove, jer su na repertoaru imali sve – od starogradskih pjesama, španske kompozicije, italijanskih šlagera, pa sve do domaće zabavne muzike. Sledeća stepenica u muzičkom napredovanju bila je svirka sa ocem, koji je bio poznatiji muzičar od majke. Sviranje u orkestru nije bilo lako, pogotovo sa roditeljima. Kao što kaže, kritikovali su ga kada bi bio bučan, a kada ne bi udario činelu na vrijeme, dobijao bi gudalom po glavi.

Poslije toga je slijedio odlazak u vojsku, gdje je upoznao Predraga Albića Bisku, s kojim je postao nerazdvojan prijatelj. A Biska je, zanimljivo, bio dalji rođak Točka. Iako nije bio muzičar, Biska je, kažu, imao nevjerovatan osjećaj za prave muzičke vrijednosti. Iako za Točka u to vrijeme nije čulo puno ljudi, imao je osjećaj da će upravo Točak postati budući veliki gitarista. Zato je inzistirao da se Kepa upozna sa njim. Tako je i bilo. Po izlasku iz vojske, upoznali su se 23. aprila 1971. godine, na jednoj Točkovoj svirci. Točak je tada svirao bluz numere grupe The Doors, Santane, kao i kompoziciju “Ulazak u harem”. Istog dana, odlaze u Kraljevo da Točak čuje Kepu. Odmah su se muzički našli i dogovorili da će zajedno osnovati bend.

U Kragujevcu je tada svirala i progresivna rok grupa Gentry u kojoj su bili pjevač i gitarista Slobodan Kominac Koma (ex Daleki horizonti) i basista Zoran Milanović (ex Senke). Ponudili su Točku da im se pridruži, a jedini njegov uslov je bio da sa njim, zajedno u bend dođe i Kepa, na šta su oni i pristali.

Postoji jedna zanimljivost iz ovog perioda. Prije nego što su zvanično osnovali bend, Točak i Kepa su odlučili da se prijave na audiciju koju je organizovala grupa Siluete, koja je tražila članove za turneju po Njemačkoj. Sa njima se prijavio i Moma Mitevski, koji je svirao bas. Međutim, kada su stigli u zakazano vrijeme na audiciju u Beograd, dočekao ih je prizor gdje članovi benda pakuju instrumente u kombi i spremaju se za put. Zoran Miščević, tadašnji ritam gitarista Silueta, saopštava im da su već popunili grupu. Nisu otišli na turneju a zanimljivo je, da je ,sada pokojni, Zoran kasnije izjavio da nije mogao prežaliti što ih nije bar saslušao. Sudbina je ipak htjela da se osnuje grupa Smak.

Prvo okupljanje

Prvu postavu su činili Točak, Kepa, Zoran i Slobodan Kominac Koma, kao glavni vokal. Dok Kepa nije odradio svoje već dogovorene svirke u kraljevačkom hotelu ”Turist”, Točak i drugovi su već svirali vikendom pod imenom Gentry. Ubrzo Kepa dolazi u Kragujevac i pod tim imenom sviraju još jednu igranku, a potom od publike traže da grupi da novo ime. U to vrijeme se u pozorištu spremala predstava-mjuzikl pod imenom ”Smak sveta”, a režiser tog komada je predložio da se zovu Smak. Zanimljivo je da se taj mjuzikl nikada nije ni odigrao. Kasnije, a i dan danas, postoje priče da je Smak skraćenica od ”Samostalni muzički ansambl Kragujevac” ili ”Samoupravni muzički ansambl Kragujevac”, ali ništa od toga nije tačno.

Svojom svirkom su zapalili Kragujevac. Pričalo se da takva grupa još nije viđena. Točak je zasjenio Jocu Kenca (za kojeg se tada pričalo da je najbolji gitarista u Kragujevcu) preko noći. Izvodio je vratolomije na gitari, svirao Jimija Hendrixa i oduševljavao publiku. Prvih mjesec dana su bili atrakcija, svirali su Led Zeppelin, Deep Purple, Rolling Stones, ali vremenom je bilo sve više nesporazuma i sukoba sa Komom jer je on mislio da taj repertoar nikako nije bio za igranke. Ipak, ostatak benda nije odustajao od repertoara. Točak i Kepa su počeli eksperimentisati sa neparnim ritmovima i čak su tada napravili temu koju su nazvali ”Novi dan” koju su kasnije snimili za film ”Vizantijsko plavo”. Tada im se priključio Miša Nikolić, koji danas vodi akademski hor ”Liceum” u Kragujevcu.

smak logo

Bio je period stalnih nesporazuma unutar grupe i negdje je moralo da pukne. Napustio ih je Kominac, a priključio se, na poziv Točka, pjevač Johan iz Čačka. Vježbali su u Domu omladine, u disko klubu ”Jo-jo”. Točak je počeo da komponuje i to je sve išlo nekako ali se Johan jednostavno nije uklopio, nešto nije štimalo. Tada im se ponovo javio Kominac, koji je tada imao angažman u Dubrovniku i ponudio im da sviraju zajedno to ljeto. Kako su bili umorni od teške situacije sa novim pjevačem, odluče da prihvate ponudu. Dogovor je bio da se odradi taj angažman, dva i po mjeseca i da se poslije toga raziđu. U Dubrovniku su svirali bluz, i bilo je dosta stranaca na moru koji su bili oduševljeni sa njihovom svirkom. Međutim, mještani nisu bili za tu svirku. Tako, da bi ugodili svima, prvi blok svirke bi radili bluz, a posle toga, za mještane, svirali bi muziku za ples. U Dubrovniku su stekli i velike prijatelje, momke iz tadašnje super grupe Time – Dadu Topića, Vedrana Božića i Tihomira Popa Asanovića. Ali poslije tog ljeta, kao po dogovoru, razišli su se i svako je otišao na svoju stranu.

Novi počeci

Marta 1973. godine, stari Kepin prijatelj Milorad Petrović Kimi, sa kojim je svirao u grupi Bluz projekcija, javlja ekipi da se treba održati gitarijada u Požarevcu. Bend se okuplja i dogovaraju da nastupe u postavi Kimi (vokal), Točak, Kepa i Moma Mitevski (bas). Ali Moma nije bio za ideju da bend nastupa pod imenom Smak, jer je smatrao da više ne postoji veza sa tim imenom i predlagao je da promjene ime u Orange, po njegovom pojačalu. Ostatku ekipe se nije sviđala ideja, zahvaljuju se Momi na saradnji i vraćaju Zorana Milanovića u bend. Odlaze u Požarevac, gdje u konkurenciji od tridesetak bendova osvajaju prvo mjesto. Svirali su ”Šumadijski bluz”, ”Tobacco road” i ”Bisku 2”. Kako su spomenuli u jednom razgovoru, tada se prvi put dogodilo da su ljudi dolazili na svirku samo da bi čuli grupu Smak. Bili su to ljudi iz Kragujevca, Kraljeva, Čačka, fanovi koji su za vrijeme sviranja počeli skandirati Točku. Tada su se počeli stvarati prvi mitovi o njemu. Isti ti ljudi su ih pratili na svim koncertima, po cijeloj Jugoslaviji.