-

Nenametljivi gitarski virtuoz – David Gilmour

Danas (6.3) svoj 76. rođendan slavi David Gilmour, jedan od najupečatljivijih gitarista svih vremena, koji je svoju slavu stekao u Pink Floydu, kojem je dao svoj doprinos spojem specifičnih i atmosferskih tonova gitare i glasa.

Gilmour je rođen u Cambridgeu u Engleskoj, 6. marta 1946. godine. Roditelji su mu bili prosvjetni radnici. Otac je predavao zoologiju na Cambridge Univerzitetu, a majka je bila učiteljica. Još kao dječak u osnovnoj školi, Gilmour se upoznao sa Rogerom Barretom, koji će kasnije dobiti nadimak Syd, sa kojim će se ponovo susresti na fakultetu.

Gilmour i Barret su obojica bili jako zainteresovani za muziku i počeli su svirati gitaru u slobodno vrijeme, kao i Barretov prijatelj Roger Waters. Dok je Gilmour eksperimentisao sa raznim grupama, Barret i Waters su se udružili sa Rickom Wrightom i Nickom Masonom i oformili grupu Tea Set, koju će kasnije preimenovati u Pink Floyd.

Sjaj ludog dijamanta Barreta je počeo da se gubi s vremenom kako je njegova konzumacija droge postajala veća. To je dovelo do velike mentalne nestabilnosti i nesposobnosti da nastupa. 1967. godine u bend je pozvan David Gilmour, koji je imao zadatak da pomogne Barretu sa gitarom i vokalima. Međutim, ni to nije bilo dovoljno, pa je tako Barret trajno zamijenjen Gilmourom, koji postaje glavni gitarista Pink Floyda.

Gilmourova gitara postaje ključni dio prepoznatljivog kosmičkog zvuka Pink Floyda, te se kasnije i sam priključuje pisanju tekstova. 1973. godine bend izdaje album „The Dark Side of the Moon„, koji postiže međunarodni uspjeh, te ih čvrsto postavlja na poziciju najvećih britanskih muzičara tog vremena.

Mandatory Credit: Photo by Roger Goodgroves/REX/Shutterstock (5158276n)

Uspjeh nastavljaju 1975. novim albumom „Wish You Were Here„, ali tu i počinju i nesuglasice između članova. Roger Waters je preuzeo kormilo tekstopisca, dok je Gilmour odlučio potražiti nove načine na koje može da se umjetnički iskaže.

Gostovao je na albumima Roya Harpera i Hawkwinda, te je 1977. uz snimanje albuma „Animals„, radio i na solo albumu „David Gilmour„, koji je izdao 1978. godine. Iste godine je producirao album „The Kick Inside„, mladoj britanskoj pjevačici Kate Bush, koju je otkrio sasvim slučajno, te je očaran njenim glasom odlučio da joj pomogne da se probije na scenu.

1979. bend izdaje album „The Wall„, koji je pun pogodak i još jedan ogroman uspjeh. Međutim, nesuglasice u bendu su postale prevelike, te na snimanju sljedećeg albuma bend napušta klavijaturista Rick Wright. Pink Floyd se raspada na neko vrijeme nakon izdavanja albuma „The Final Cut„.

Za to vrijeme, David Gilmour je izdao svoj drugi solo album „About Face“ i gostovao je kao gitarista na albumima Paul McCartneya, Bryan Ferrya, Pete Townshenda, Supertrampa te je producirao album za The Dream Academy.

1984. Roger Waters je podnio tužbu za zvanični raspad benda, jer su se dugo svađali oko autorskih prava. Sud je presudio u korist Gilmoura i Nicka Masona, te je 1987. David Gilmour postao novi vođa benda i glavni tekstopisac na albumu „A Momentary Lapse of Reason„.

Nakon uspješne turneje, Gilmour se posvetio radu na session projektima sa raznim muzičarima, dok je slagao materijal za sljedeći Pink Floyd album, „The Division Bell“ koji će svjetlo dana ugledati tek 1994. Album je publika primila i više nego odlično, pa su 1995. odlučili snimiti i live album „Pulse„.

2005. „zlatna postava“ se ponovo okupila na koncertu Live 8 u Londonu, koji je bio organizovan u dobrotvorne svrhe. Uprkos svim ponudama koje su dobili, bend je odbio da ide na turneju i 2006. Gilmour je izjavio da su male šanse da će Pink Floyd više ikad nastupati i snimati. Iste godine Gilmour je objavio svoj album „On an Island“.

Gilmour je odlučio da okonča priču o Pink Floydu 2014. udruživši se sa bubnjarom Nickom Masonom na projektu „The Endless River“, koji je proizašao iz nedovršenih snimaka Pink Floyda iz 1994. Nakon toga, 2015. Gilmour je izdao svoj četvrti solo album „Rattle that Lock“, s kojim je dostigao na top liste.

Kada se ne bavi muzikom, David Gilmour vrijeme ulaže u dobrotvorne akcije. Jedna od njih je bila 2003. kada je prodao kuću u Londonu za 3.6 miliona funti i donirao sav novac za pomoć beskućnicima, te 2019. kada je na aukciju stavio 130 svojih gitara, za koje je uspio da prikupi 21 milion dolara, koji je donirao u društvo koje se bori protiv klimatskih promjena.

45 godina nakon što je Pink Floyd snimio svoj koncert na Pompeii-u, starorimskom amfiteatru, Gilmour se vratio 2016. da odsvira nezaboravne Pink Floyd numere, na promotivnoj turneji svog najnovijeg albuma „Rattle That Lock“. Većinu tekstova mu je napisala supruga Polly Samson, koja je spisateljica. Naslovna pjesma albuma „Rattle That Lock“ je inspirisana Miltonovim epom Paradise Lost.