Često nazvan bogom, sudeći po mnogim grafitima u Engleskoj, Eric Clapton je nešto poznatiji po nadimku „Slowhand„. Dobio ga je šezdesetih godina prošlog vijeka, dok je svirao sa Yardbirdsima. Kada bi mu za vrijeme svirke pukla žica na gitari, on bi ostao na bini dok je mijenja. Taj dugotrajni proces je publika pratila sporim aplauzom – slow hand,  pa ga je iz zezancije tadašnji menadžer Yardbirdsa prozvao tim nadimkom.

Na današnji dan, 30. mart 1945. godine, u engleskom gradiću Ripley, rođen je Eric Clapton, jedan od najutjecajnijih gitarista svih vremena. Odrastao je sa bakom i djedom misleći da su mu oni roditelji, budući da ga je majka dobila sa samo šesnaest godina i nije bila spremna za ulogu roditelja. Otac mu je oženjeni vojnik koji je bio na misiji u Velikoj Britaniji za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji se vratio nazad u Kanadu prije Ericovog rođenja. Clapton je prezime dobio po djedu sa mamine strane, Reginaldu Cecilu Claptonu.

Eric je odrastao u kući ispunjenoj muzikom. Djed mu je bio vrsni pijanista, a majka i ujak su bili ljubitelji velikih bendova. Ispostavilo se da mu je i otac također bio pijanista, koji je svirao u lokalnim bendovima dok je bio stacioniran u Surreyu. Sa osam godina Eric saznaje da ljudi sa kojima je odrastao nisu njegovi roditelji, već baka i djed, te da je njegova „starija sestra“ zapravo njegova majka.

To saznanje ga je potreslo, pa je do tada odličan učenik, naglo izgubio svu motivaciju za školom i postao povučen u sebe. Pao je važne ispite od kojih zavisi upis u srednju školu, ali ga je spasila ljubav prema umjetnosti. Sa trinaest godina, Clapton upisuje umjetnički smjer u školi Holyfield Road.

U to vrijeme, krajem 50-tih, rock ‘n’ roll je harao Britanijom, pa je za svoj trinaesti rođendan Clapton poželio gitaru. Dobio je jeftinog njemačkog Hoyera, od kojeg je veoma brzo odustao jer je gitara bila pretvrda i preteška za svirati. Sa šesnaest godina je primljen na umjetničku akademiju Kingston, gdje se našao u okruženju tinejdžera sa kojima dijeli ljubav prema istom muzičkom ukusu. To ga pokreće da se posveti instrumentu. Clapton je naveliko bio očaran blues gitaristima kao što su Robert Johnson, Muddy Waters, te Alexis Kroner – koji je bio inspiracija Claptonu da kupi sebi električnu gitaru, koja je u to vrijeme bila poprilična rijetkost u Engleskoj.

Ljubav prema bluesu nije jedina koja se javila za vrijeme studiranja na Kingstonu. Clapton je također otkrio nešto što će na njegov život imati još veći utjecaj od gitare, alkohol. Prvi put je doživio pijanstvo sa šesnaest godina. Probudio se sam u šumi, sav ispovraćan i bez novca – „Jedva sam čekao da to ponovim“, prisjetio se Eric. Godinu dana kasnije izbačen je sa akademije. Clapton je kasnije za taj period rekao da „Kada dođeš u umjetničku, nije samo zezancija i rock ‘n’ roll, već nešto treba i raditi. Izbacili su me nakon godinu jer nisam radio ništa. Visio sam po pubovima i svirao gitaru“.

Nakon što je priča sa školovanjem bila završena, Clapton je počeo da se probija na muzičku scenu kao gitarista u zapadnom dijelu Londona – West End. 1963. godine je ušao u svoj prvi bend, The Roosters, koji se raspao nakon samo par mjeseci. Nakon toga je prešao u bend Casey Jones and The Engineers, koji je napustio nakon par sedmica jer su bili previše usmjereni pop muzici. Clapton nije ništa zarađivao od muziciranja, pa je odlučio da se bavi fizičkim poslovima i radi na baušteli kako bi opstao u ovom periodu.

U oktobru 1963. dobiva poziv da se priključi bendu The Yardbirds, budući da je bio jedan od najboljih gitarista koji su svirali po West Endu. Sa Yardbirdsima snima prve komercijalne hitove – „Good Morning Little Schoolgirl“ i „For Your Love„, ali i od ove priče odustaje nakon što se bend odlučio okrenuti ka komercijalnom pop zvuku. Njegovo mjesto će popuniti još dva velikana na gitari, Jimmy Page i Jeff Beck.

Dvije godine kasnije, 1965. Clapton se pridružuje bendu John Mayall & the Bluesbreakers, sa kojima će snimiti album The Bluesbreakers with Eric Clapton, koji će mu zagarantovati status najboljeg gitariste u to doba. Album je i danas jedan od najboljih blues albuma svih vremena, te stoji kao inspiracija za poznatu frazu i grafit „Clapton je bog“. Uprkos velikom uspjehu ploče, Eric napušta Bluesbreakere i par mjeseci formira novi rock trio – Cream.

Zajedno sa bubnjarom Gingerom Bakerom i basistom Jackom Bruceom, svira nove varijante blues klasika „Crossroads“ i „Spoonful“, te pjesme „White Room“ i „Sunshine of Your Love„. Cream je pomjerao granice sviranja bluesa, te je nakon tri uspješna albuma i velike turneje po Americi, dostigao status super benda. Nedugo nakon toga, bend se raspao zbog nadmetanja ega.

Nakon raspada Creama, Clapton ponovo osniva novi bend – Blind Faith, koji također ne opstaje dugo. Nakon jednog snimljenog albuma i neuspješne turneje po SAD-u, Blind Faith se raspada. Clapton ide dalje i formira Derek and the Dominos, sa kojima će napisati jedan od najboljih albuma u rock historiji – „Layla and Other Assorted Love Songs„.

Album čija je tematika bila neuzvraćena ljubav, nije dostigao komercijalni uspjeh. Iako je dobio odlične kritike i iznjedrio jednu od rock numera – „Layla„, koju je Clapton posvetio Pattie Boyd, tadašnjoj ženi Georga Harrissona u koju je bio ludo zaljubljen. Neuspjeh albuma je Claptona bacio u očaj i depresiju, te je tri godine zapao u pakao heroinske ovisnosti.

Nakon što je uspio da se izvuče iz pakla droge, vratio se na muzičku scenu sa dva koncerta u Rainbow teatru u Londonu, koje je organizovao prijatelj iz benda The Who, Pete Townshend. Kasnije te godine izdaje album koji će biti početak njegove solo karijere, „461 Ocean Boulevard„, nakon kojeg će se nizati red uspješnih albuma. Neki vrijedni spomena su „Slowhand„, koji nosi bisere „Cocaine“ i „Wonderful Tonight„; „Behind the Sun„, sa podjednako dobrim „Forever Man“ i „She’s Waiting„, „Journeyman“ na kojem se nalaze „Old Love“ i „Pretending„, te „Pilgrim“ sa kojeg se ističe „My Father’s Eyes„.

Uprkos uspješnoj muzičkoj karijeri, Claptonov privatni život je bio pun turbulencija. Iako je na kraju uspio da osvoji Pattie Boyd, koja se udala za njega 1979., heroin je zamijenio alkoholom, koji je uništio njihovu vezu. Bio je nevjeran, te je dobio dvoje djece sa dvije različite žene, dok su još bili u braku. Od Pattie se konačno razveo 1989. ali prava tragedija koja će mu promijeniti život će se dogoditi dvije godine kasnije. Claptonov četverogodišnji sin Conor je ispao kroz prozor sa 53. sprata zgrade i na mjestu poginuo. Ta tragedija je inspirisala Erica da napiše jednu od svojih naljepših pjesama – „Tears in Heaven„.

Clapton je krenuo na odvikavanje od alkohola 1987. godine i to mu je pomoglo da pronađe svoju sreću. 1998. godine je otvorio svoj rehabilitacijski centar Crossroads Centre, te se ponovo oženio 2002. za Meliju sa kojom ima tri kćerke. Tri puta je uvršten u Rock & Roll Hall of Fame – kao član Yardbirdsa, Creama i kao solo umjetnik. Dobitnik je 18 Grammy nagrada, te se 2015. našao na drugom mjestu liste najboljih gitarista svih vremena časopisa Rolling Stone.