-

Damon Albarn – Melanholično lice britpopa

Damon Albarn, jedan od utemeljitelja britpopa, muzičar koji je devedesetih uspješno kreirao spoj modernog i retro stila kroz svoj rad u bendu Blur, svoju slavu je stekao kada je album „Parklife“ dostigao ogroman uspjeh 1994. Bend je promijenio muzički stil više puta, što će vremenom postati uobičajena stvar za Albarna, koji kao kameleon mijenja svoje boje sa svakim novim izdanjem i odbija da upadne u bilo kakve okvire.

Jedna stvar koja se uvijek prožima kroz projekte Damona Albarna je zasigurno nota melanholije. To je Albarnov lični pečat, čak i kada su u pitanju veselije pjesme, njegova lirika uvijek nosi određenu težinu. Pored benda Blur, Albarn je poznat i kao jedan od osnivača benda Gorillaz. Rad sa različitim muzičarima kroz Gorillaz, Damonu je otvorio vrata za nove kolaboracije, pa je tako oformio bend The Good, the Bad & the Queen, neprofitnu organizaciju Africa Express i sudjelovao na raznim albumima.

Svi ti projekti su ga držali okupiranim, pa se nije stigao posvetiti svojoj solo karijeri sve do 2014, kada izdaje prvi album „Everyday Robots“, koji je drugačiji od svega što je Albarn radio do tada. Introvertni Albarn, koji je svoju privatnost uvijek držao za sebe, na solo projektima otkriva svoju sentimentalnu i introspektivnu stranu, te se iste formule drži i na najnovijem, drugom solo albumu „The Nearer the Fountain, More Pure the Stream Flows“.

Rođen na današnji dan (23. marta) 1968. u Londonu, odrastao je u umjetničkom okruženju. Budući da su mu oba roditelja iz tog svijeta, majka dizajnerica teatarskih pozornica, a otac slikar, Damon Albarn je od ranog djetinjstva bio izložen mnogim inspiracijama i znanju, kojima većina njegovih vršnjaka nije. Njegovi roditelji su bili skloni putovanju i upoznavanju novih kultura, što je zasigurno ostavilo trag na Damona, koji često voli da u svoja djela udahne trunku istočnjačke kulture.

Veoma rano je pokazao svoje afinitete prema muzici, naučio da svira klavir, violinu i gitaru, te počeo da komponuje. Upisao je dramsku srednju školu, Stanway Comprehensive School, gdje je upoznao Grahama Coxona, gitaristu s kojim će nekoliko godina kasnije, na fakultetu Goldsmiths College, zajedno sa bubnjarom Daveom Rowntreeom i basistom Alexom Jamesom oformiti bend Seymour, koji će preimenovati u Blur.

Damon AlbarnIako su imali dobar prijem kod domaće publike sa singlovima „She’s So High“ i „There’s No Other Way“, koji su bili proljetni hitovi 1991, album prvijenac nije dobro prošao u Americi. Nezadovoljstvo zbog manjka interesa američke publike, koja je devedesetih bila zaluđena grungeom je navela Albarna da iz prkosa napiše esencijalno britanske pjesme. Album koji je proizašao iz toga je „Modern Life Is Rubbish“, koji je prodat u znatno većem broju primeraka.

U proljeće 1994. Blur izdaje album „Parklife“, i sa singlom „Girls and Boys“, na britansku rock scenu probija britpop eru bendova – Suede, Pulp, Elastica i naravno svoje rivale Oasis. Intelektualni mladi umjetnici iz Londona su bili trn u oku momcima radničke klase iz Mančestera, pa se njihova borba nije vodila samo u tabloidima, već i na top listama.

Ključni trenutak je bio kada su na isti dan u augustu 1995. oba benda objavila novi singl, gdje je finalna borba za prevlast počela. Iako je Blur pobjedio u tom takmičenju, dostignuvši prvo mjesto na top listi sa singlom „Country House“, Oasis je dostigao fenomenalni uspjeh, prodavši album „(What’s the Story) Morning Glory?“ u ogromnom broju primjeraka.

Umorni od histerije i svega što je britpop scena nosila sa sobom, Blur se odlučio preusmjeriti na zvuk američkog indie rocka. Novi album „Blur“ ih je probio na američku scenu, ironično sa pjesmom „Song 2“, koja je parodirala grunge. Nastavili su u istom muzičkom pravcu i na sljedećem albumu „13“.

U periodu kasnih devedesetih, Damon Albarn je dijelio stan u Londonu sa Jamie Hewlettom, umjetnikom koji stoji iza stripa Tank Girl. Jednog dana dok su gledali MTV, na um im je pala ideja da naprave animirani bend, gdje bi Hewlett bio zadužen za dizajn, a Albarn za muziku. „Kada gledaš MTV malo duže, shvatiš da tu nema nikakvog sadržaja, pa smo tako došli na ideju da napravimo animirani bend, koji je naš odgovor na to“, rekao je Jamie Hewlett.

Rezultat toga je Gorillaz, koji je Albarnu otvorio nova vrata za kolaboracije sa muzičarima iz svih žanrova. Gorillaz je 2001. dostigao svjetski uspjeh sa singlovima „Clint Eastwood“ i „19-2000“. Nakon toga, Albarn se vratio na rad sa Blurom, ali je naišao na poteškoće budući da je gitarista Graham Coxon napustio bend, pa je morao da popuni njegovo mjesto svirajući gitaru na albumu „Think Tank“. Za vrijeme promo turneje albuma sa Blurom, objavio je solo EP „Democrazy“, te album „Mali Music“ sa afričkim muzičarima. Nedugo nakon objave albuma „Think Tank“, bend se raspao.

gorillaz

Albarn se 2005. vratio na scenu sa Gorillaz i novim albumom „Demon Days“, koji će zahvaljujući singlovima „Feel Good Inc.„, „Dirty Harry“ i „Dare“ dobiti 5 Grammy nominacija i postati multi-platinum album u Velikoj Britaniji i u Americi. Ni to nije bilo dovoljno za Albarnove kreativne apetite, pa je oformio novi bend The Good, the Bad & the Queen, sa dobro utemeljenim muzičarima. Sastav čine bubnjar Tony Allen, Paul Simonon iz The Clasha, te Simon Tong iz benda Verve. Bend je stupio na scenu 2007, a godinu kasnije Albarn je izdao album „Journey to the West“, koji je napisao za mjuzikl.

Blur se ponovo okupio 2009. na dva koncerta u Hyde Parku, što je rezultiralo novom pjesmom „Fools Day“ i iste godine su izdali dokumentarac o historijatu benda, „No Distance Left to Run“. Albarn se nakon toga vratio radu sa Gorillaz, te izdao dva albuma „Plastic Beach“ i „The Fall“.

Albarn će provesti nekoliko godina daleko od svojih glavnih grupa, posvetivši se radu na raznim projektima. Jedan od njih je album „Kinshasa One Two“, koji je izdat 2011 na kojem je kolaborirao sa DCR Music (Democratic Republic of the Congo Music), čiji je cilj bio promocija modernih muzičara iz Konga. Također se udružio i sa Fleaom, basistom Red Hot Chili Peppersa, sa kojim 2012. izdaje album Rocket Juice & the Moon. Iste godine, Albarn komponuje operu Dr. Dee, producira album „The Bravest Man in the Universe“ Bobby Womacku, te okuplja Blur za koncert na ljetnim olimpijskim igrama 2012. Nakon toga izdaje albume sa Africa Expressom, „Maison des Jeunes“ i „Terry Riley In C Mali“.

Svoj prvi solo album „Everyday Robots“, Albarn objavljuje 2014. i dostiže drugo mjesto na britanskoj top listi, te nominaciju za najbolji album za Mercury Prize nagradu. Sa Blurom 2015. izdaje album „Magic Whip“, koji je nastao za vrijeme Blurove turneje 2013. kada su ostali zaglavljeni u Hong Kongu pet dana, nakon što im je bio otkazan nastup na festivalu. Sa Gorillaz ponovo izdaje dva albuma, jedan za drugim „Humanz“ 2017., te godinu kasnije „The Now Now“ i krajem godine ponovo aktivira bend the Good, the Bad & the Queen i izdaje album Merrie Land. Ne izostavlja ni rad sa Africa Expressom, pa i sa njima objavljuje album „Egoli“.

Za vrijeme COVID pandemije, Albarn kolaborira sa različitim umjetnicima, što rezultira serijom singlova, koje će spojiti u jednu cjelinu, Gorillaz album „Song Machine, Season One: Strange Timez“. Ostatak 2020. provodi radeći na svom drugom solo albumu, „The Nearer the Fountain, More Pure the Stream Flows“, koji je omaž pejzažu Islanda.

Kada spominjemo kreativne legende koje su doplivale iz britanskih muzičkih voda, u prvim redovima se uvijek nađu David Bowie, Beatlesi, Kate Bush i drugi ekscentrici koji su obilježili prethodne dekade. Vrijeme je i da se Damon Albarn pojavi na tim listama.