-

40 godina ploče „Straight Between the Eyes“

Straight Between the EyesRitchie Blackmore je već na prethodnom albumu grupe RainbowDifficult to Cure“ pokazao da je sposoban napisati dobru pjesmu, čak i kada krene u komercijalnom pravcu. Iako album nije stekao ogromnu popularnost, Blackmore je nastavio po istoj formuli na albumu „Straight Between the Eyes“.

Nastojanjem da bendu često promijeni stil, Blackmore je izgubio dosta dobrih muzičara. Bend je prvi napustio Ronnie James Dio nakon albuma „Long Live Rock ‘n’ Roll“, bubnjar Cozy Powell je odlučio svoje bubnjarske palice ponijeti sa sobom nakon albuma „Down to Earth“, a nakon petog albuma „Difficult to Cure“ otišao je i klavijaturista Donald Airey. Zamijenjen je sa Davidom Rosenthalom i za divno čudo, po prvi put Blackmore nije nikoga otpustio iz benda.

Sa blago izmijenjenom postavom, Rainbow je snimio svoj šesti album „Straight Between the Eyes.“ Ni ovaj album nije dostigao pretjeranu popularnost. Singlovi „Stone Cold“ i „Death Alley Driver“ su se uspjeli probiti malo šire, ali je Rainbow izgubio dosta fanova Blackmoreovom odlukom da krene u komercijalne vode, iz kojih je bend bilo teško izvući i vratiti na staro.

U poređenju sa prethodnim albumom „Difficult to Cure“, album „Straight Between the Eyes“ nije značajno unapređenje, štaviše, možda je i lošiji u kvaliteti ako uzmemo u obzir da su pjesme većinski novi aranžmani starih hitova. „Death Alley Driver“ je očigledno nova verzija „Highway Star“, a „Bring On The Night (Dream Chaser)“ pokušaj „Gates of Babylon“. Iako „Miss Mistreated“ nosi naziv koji asocira na hit sa Purpleovog „Burn“ albuma, ni približno ne zvuči kao ta pjesma. Još jedan faktor pada kvalitete je činjenica da su dobri muzičari svakim novim albumom zamijenjeni lošijim (jedina iznimka je Roger Glover), te da se incijalni heavy sound benda pretvorio u hard rock.

Blackmore je uspješno opravdavao komercijalizaciju svojim uobičajenim stilom sviranja i solidnim riffovima na albumima „Down to Earth“ i „Difficult to Cure“, ali ovaj put to nije slučaj. „Straight Between the Eyes“ ne sadrži neke pretjerano impresivne riffove ni solaže, osim prve dvije pjesme na albumu „Death Alley Driver“ i „Stone Cold“, nakon kojih, kada upoređujemo, ostale pjesme zvuče dosta lošije, ali ipak sve se svodi na pitanje ukusa.

Prema tome, pitanje glasi, kakav Rainbow zvuk preferirate. Ako želite nešto poput Whitesnakea prožetog Blackmoreovim riffovima, onda je ovaj album za vas. Ako volite malo tvrđi Rainbow zvuk, velike su šanse da vam se ovaj album neće svidjeti (a ni album koji dolazi poslije njega). Međutim, ako sagledamo sve iz aspekta prosječnog, komercijalnog rock n rolla osamdesetih, album „Straight Between the Eyes“ je i više nego kvalitetan.