Trupa nemačkih bardova, velikani i jedni od pionira evropskog power metala, Blind Guardian, rame uz rame sa Helloweenom su otpočeli svoje stvaralaštvo u podžanrovskim vodama bliskim thrash i speedu. Bežeći od fiksne kategorije, pobirali su razne nazive – od hevi metal poeta, pa sve do savremenih trubadura, da bi se ’98. albumom „Nightfall in Middle Earth“ etablirali kao Tolkin bend.
Želeći da sebe redefinišu svakim novim izdanjem, istržu se iz okvira epske fantastike i vraćaju inicijalnim inspiracijama koje je Hansi Kürsch pronašao u grupama Queen i Genesis, posvećujući mukotrpnih sedamnaest meseci svojoj verziji epopeje „A Night At The Opera„. Taman kada su ljubitelji benda ustanovili šta mogu okvirno da očekuju, na današnji dan (25. marta) 2002. godine dočekuje ih najduži studijski album Guardiana, obilat kompleksnim orkestracijama, gnevnijim vokalima i čistijim gitarskim deonicama.
Nagli obrt ka progresivi
Ova ambiciozna preprodukcija i višekanalno snimanje emulira dramu i prepoznatljive harmonizacije Queena, provlačeći ih kroz moderniji i agresivniji kolorit, ali i sputava adekvatnu koncertnu izvedbu bez hora i još par bendova, ako ne i celog orkestra. Samoproklamovani perfekcionisti, Hansi Kürsch, André Olbrich i Marcus Siepen uzimaju preveliki zalogaj za bubnjara Thomena Staucha, koji nije odobravao ovaj nagli obrt ka progresivi, te napušta bend.
Zbog urođene distorzije i dvoslojnog tona koje proizvode njegove glasnice, pevač Hansi Kürsch nije vičan korišćenju oktavnih pedala, mikseta ili bilo kakvih programa za poboljšavanje glasa. Svaka njegova vokalna deonica nasnimljena je zasebno, što stvara efekat velikog hora, mada na pojedinim numerama gostuje i Choir Company – lična grupa pratećih vokala Blind Guardiana.
Ova posebna pažnja poklonjena zvučnosti i harmoniji oslikava se i kroz svaki tekst, pa čak i same naslove pesama. Značenje pojedinačnih reči nije toliki prioritet koliko njihova pitkost i tok, kako vokala, tako i ritma koji stvaraju svojim sledom. Upravo zbog ovoga, nijedna pesma nije inicijalno pisana na nemačkom jeziku, čak ni bonus numera „Harvest of Sorrow„, koja postoji u verziji na italijanskom, španskom i francuskom.
Pored naslovnog omaža Queenu, provlače se i reference ka albumima i pesmama drugih bendova, poput „Sad Wings of Destiny“ Judas Priesta, „Punishment Due“ Megadetha i „Trapped Under Ice„ Metallice. Čak ni brodvejska rok opera „Jesus Christ Superstar„ ne skriva svoj uticaj pozajmljenim stihom za refren pesme „Precious Jerusalem„. Ova strast prema melodiji naizgled bi obesmislila sklonost benda ka pričama i promišljenoj lirici, ali to ipak nije slučaj, budući da je „A Night At The Opera“ sklop različitih poznatih i manje poznatih književno-istorijskih tekstova – uvek na granici sa magijskim i fantastičnim.
Priče i likovi na „A Night At The Opera“
Otpočinjući iskušenjem Isusa u pustinji, koga nadahnjuju vizije o veličanstvenom Jerusalimu, album dalje u numeri „Sadly Sings Destiny“ opevava i njegovo stradanje, ali kroz lament Jude koji shvata da je samo pion sudbine i predodređenja. Tematika se od biblijskog okreće ka germanskom štivu, koristeći najstariji poetski tekst na nemačkom kao temelj za „Battlefield„. Naizmenični galop i marš koji podražava dupla pedala prate priču o Hildebrandu, kada na ratištu sreće i primoran je da se do smrti bori protiv sopstvenog sina.
„The Maiden And The Minstrel Knight“ je druga srednjovekovna priča na albumu, posvećena pogubnoj ali i besmrtnoj ljubavi Tristana i Izolde. Sukob racionalnog i duhovnog pojavljuje se kao motiv u „Punishment Divine“ i „Age Of False Innocence„, pričajući o Ničeovom samrtnom ludilu i Galilejevoj polemici sa crkvom. Tragično stradanje proročice Kasandre, koju Agamemnon odvodi kao svoju robinju, bend razrađuje u pesmi „Under the Ice„, posvećujući se njenoj tački gledišta u petnaestominutnoj epici o Trojanskom ratu, završnoj „And Then There Was Silence„.
Kako ipak ne bi izneverili fanove, ekskluzivna „Harvest Of Sorrow„, kao jedina balada i posve drukčija numera od ostatka albuma, ideju uzima iz Silmariliona. „Soulforged“ takođe ugađa volji publike, koja na anketi nominuje i izglasava fantastični serijal Dragonlance kao željenu tematiku jedne od pesama. Bio fiktivni ili istorijski, tragični junak se utemeljuje kao centralna tema i objedinjujući koncept na kome se album bazira, suočen i izazvan nerazumevanjem i osudom, neretko i sopstvenom.
Uspeh i značaj albuma „A Night At The Opera“
„A Night At The Opera“ je ostvario znatan komercijalni uspeh, otvarajući bendu po prvi put i severnoameričko tržište, ali opšti utisak o njegovom kvalitetu i važnosti među ključnim metal ostvarenjima tek od skorijih godina postepeno raste. Njegova velika odvažnost je mnogim kritičarima delovala kao obična pretencioznost, jer komplikovana zvučna preslojavanja neretko stvaraju zid zvuka koji album ne čini dovoljno pristupačnim prosečnom slušaocu.
Ipak, nakon dve remasterizacije, svedeniji vokali i jasnija instrumentacija osvetlale su mu obraz i približile majstorsko melodijsko pripovedanje Guardiana. Nepravedno zapostavljen, nije muzička avantura koja se sluša u jednom mahu, već joj se svakim novim vraćanjem bolje degustira neki od brojnih detalja.