Zoran Čalić (Zoran Čalić Band): “Sve utječe na stvaranje pa tako i uvjeti u kojima živiš, s kojim ljudima se družiš, sve to ostavi traga na glazbi”

Foto: Marko Alpner

Foto: Marko Alpner

Ono što povezuje bendove Pokvarena mašta, Majke, Matchless Gift i Big Foot Mama jest gitarist Zoran Čalić koji je prije dvije godine započeo rad sa Zoran Čalić Bandom, a rezultat je album “U moru i plamenu” objavljen krajem prošlog mjeseca. Prije zagrebačke koncertne promocije albuma koja će se održati 21. travnja u Vintage Industrial Baru, razgovarali smo s jednim od najcjenjenijih domaćih gitarista kako o bendu i novom albumu, tako i o Vinkovcima, Zdenku Franjiću, životu u Sloveniji…

BR: Aktivno se bavite glazbom od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća i svirali ste u desetak bendova, no tek ste nedavno odlučili uzeti stvari u svoje ruke i postati glavna figura Zoran Čalić Banda. Kako to da ste se tek sada odvažili za taj korak? Jesu li i prije postojale slične ideje?

Zoran Čalić: Konkretno ta ideja me počela zanimati zadnjih par godina. Sve ima svoj razvojni put, tako je i kod mene. Neko vrijeme sam se branio od ideje da krenem solo jer sam vjerovao da sam timski igrač, no u stvarnom životu ponukan nezadovoljstvom u raznim bandovima, ta ideja se počela činit kao jedina prava stvar koja bi me mogla zadovoljiti kao muzičara, tako je krenulo  uz „malu pomoć svojih prijatelja“.

BR: S obzirom na to da ste u zadnjih 25 godina na sceni djelovali kao gitarist, kako se sada snalazite u ulozi frontmena? Je li ta uloga, u neku ruku, bila vaša žrtva kako biste mogli stvarati točno ono što želite, bez nekih većih kompromisa i nesuglasica?

Zoran: Nije žrtva, nikako, više bih rekao da je izazov. Razmišljao sam na način da, ako krećem s novim bandom, najbolje bi bilo da sam krenem pjevati,  nije mi se dalo pregovarati i dogovarati s pjevačima, kojih je tako i tako najmanje ili ih u stvari i nema na sceni, barem za moj ukus! Ako radim svoju stvar, onda je sasvim prirodno da budem za mikrofonom, iako se ne doživljavam kao frontman u onom nekom old school smislu.

U moru i plamenu (Zoran Čalić Band)BR: Tekstove na novom albumu “U moru i plamenu” uglavnom je napisao Saša Oroz. Kako je došlo do suradnje? Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da će se njegovi tekstovi i vaša glazba odlično nadopunjavati?

Zoran: Do naše suradnje je došlo spontano i pomalo iznenada. Igrom slučaja pročitao sam neke njegove pjesme i rekao idem mu se javiti jer su mi se pjesme svidjele. Kada smo se našli u Zagrebu i upoznali, krenuli smo se konkretno nalaziti, ja s gitarom, on s tekstovima, i počeli raditi, sklapati pjesme. Meni je bio izazov da radim sa Sašom i njegovom lirikom, koja je bila u proznom obliku, znači namijenjena da bude u formi pjesme napisane u knjizi tj. na papiru. Imao sam iskustva od ranije, kada smo radili pjesme za Majke, kako se uhvatiti s tekstom, jer rokenrol tekst i pjesme u prozi su suprotnosti. U rokenrol pjesmi postoji refren koji je najvažniji, onda kitice, onda neki bridge, tako da smo malo po malo počeli napredovati u tom smislu, da je Saša brzo shvatio što želim od njega, počeli smo se nadopunjavati, malo sam ja njemu pomogao, malo on meni i moram reći da mi je bilo posebno zadovoljstvo nalaziti se s njim i raditi, obično uz bocu crnog vina.

BR: Na albumu se nekako osjeća podjela glazbe na dva dijela. Bar na mene ostavlja takav dojam. Opišite nam ukratko proces snimanja pjesama i kako su nastajale.

Zoran: Možda se mogu složiti s Vama jer rekao bih da na albumu postoje dvije strane, kao i na npr. ploči – vinilima, strana A i strana B. Jedna je žešća, druga je nježnija… jednostavno je tako ispalo. Zato sam posebno ponosan i zadovoljan što se izdavač (Dancing Bear) odlučio i za tiskanje vinila. Vinili uskoro stižu i ja kao audiofil, jedva čekam taj trenutak da stavim taj album na gramofon i zavrtim si ga, uz čašu crnog vina. ;)

BR: U koju pjesmu s albuma ste uložili najveći trud, tj. koja vam je pjesma komplicirana za nastupe uživo?

Zoran: To ćemo tek vidjeti koja će bit zahtjevna na koncertima, čini mi se da smo imali par dana zezanja u studiju s pjesmom “Put” koja je bila zamišljena kao country balada koju izvodi jedan undergroud country rock band s kraja osamdesetih godina. “Put” sviramo s pedal steelom na koncertima, ali u studiju smo umjesto steela ubacili analogni sinth i nešto se novo dogodilo s tom pjesmom. Također pjesma “Iz daljine” je možda malo zahtjevnija za izvođenje uživo, ali mi to rješavamo jer se nalazimo na probama i prosviravamo stvari.

BR: Krajem travnja promovirate „U moru i plamenu“ u Vintage Industrial Baru. Jesu li u planu nekakva iznenađenja ili ćete, u skladu s albumom, upriličiti mirniju i intimniju atmosferu?

Zoran: U planu je rokenrol svirka, bezkompromisna i jaka, iskrena, ogoljena… Imamo album, to je svakako najbitnije, a sviramo i neke moje pjesme iz perioda kada sam došao u Majke, ali i pjesme koje sam obožavao kao klinac kad sam počeo svirati gitaru, na koje smo gledali kao svojevrsne himne u Vinkovcima, iz perioda dok su Majke bile lokalni demo band i ja još nisam svirao s njima, neću otkrivati sve, morate doći i čuti!

zoran_calicBR: Karijeru ste započeli u Vinkovcima. Taj je grad, uz Rijeku, osamdesetih i devedesetih slovio kao ‘najrokerskiji’. Kakva su vaša sjećanja na vinkovačku rock scenu toga doba?

Zoran: Skoro svaka ulica je imala svoj band, bio je to grad s puno umjetnika, jedna mala, ali kreativna sredina, puna nekih otkačenih i čudnih ljudi. Iz ove perspektive, drago mi je da sam bio dio te kreativne gomile, ali tada nismo tako gledali na stvari, nije bilo neke velike koncertne ponude pa smo sami počeli raditi svoje grupe i planirali koncerte, možda smo zato brže napredovali od drugih.

BR: Smatrate li da Vinkovci danas mogu nositi titulu rock grada?

Zoran: To mi nekeko pretenciozno zvuči, i što to točno znači? Mislim da u gradu trenutno nemate mjesta gdje bi mogli doći i napraviti svirku, ali opet postoje ljudi koji sviraju. Od rata se nije ulagalo u kulturu u tom gradu, a kamoli u subkulturu, mjesto za početak treba imati neki koncertni prostor, omladinski kulturni centar, nazovite kako želite, ali bez toga, grad teško da može bilo kakvu titulu nositi osim malog provincijskog gradića u Slavoniji.

BR: Zdenko Franjić prvi je snimio velik broj vinkovačkih demo bendova. Kakav je dojam na vas ostavio Zdenko prilikom vašeg prvog susreta, a što biste mogli reći o njemu sada kada djeluje već tridesetak godina istim žarom?

Zoran: Zdenko je bio i ostao ikona rokenrola na ovim prostorima. On je uvelike zaslužan da je za Majke i sve ostale bandove iz tog vremena, čula šira publika. On je čak slao sve snimke svojih bandove na radio postaje diljem svijeta, tako se igrom slučaja za Majke svojevremeno zanimao i Jello Biafra, pišući odlične recenzije za te rane demo snimke, uspoređujući Majke s New York Dollsima i MC5.

BR: Danas živite u Sloveniji, prema vašim riječima – „u šumi, na ničijoj zemlji“. Mnogima je teško zamisliti život izvan grada pa nam ukratko opišite kako funkcionirate u prirodi. Koje su prednosti, a koji nedostaci takvog mjesta? Je li to na bilo koji način utjecalo na vaše stvaranje glazbe?

Zoran: Prednost je prekrasna priroda, mir, neki skuliran ritam, koji ponekad kada ti nije do mirnih noći ili dana, možeš iskoristiti blizinu velikog grada kao Zagreb i doći na cugu ili naći se s prijateljima i zabrijati… Sve utječe na stvaranje pa tako i uvjeti u kojima živiš, s kojim ljudima se družiš, sve to ostavi traga na glazbi.

BR: U prilici ste usporediti život u Sloveniji sa životom u Hrvatskoj. Što je to što vam se u Sloveniji sviđa, a u Hrvatskoj ne postoji?

Zoran: Moj se život zadnjih godina doslovno odvija između Zagreba i Ljubljane, puno stvari je jako slično, no možda sa obzirom da je Slovenija ipak dosta manja od Hrvatske, čini mi se da imaju puno veći broj mjesta gdje se može svirati, ljudi nisu tako opterećeni politikom kao u Hrvatskoj i to im svakako brojim kao plus.

03 zoran calicBR: Prošle godine, sada već bivši hrvatski ministar kulture, Berislav Šipuš, izjavio je kako će inzistirati na tome da „klubovi i festivali u svojim programima alternativnih glazbenih izričaja imaju oko 50 posto glazbenih sadržaja domaće autorske proizvodnje“ te da će jedino u tom slučaju dobiti potporu Ministarstva kulture. Znate li možda kakav je stav slovenskog Ministarstva kada je u pitanju domaća rock glazba? Je li zastupljena u medijima i kakav je uopće odaziv publike kada su u pitanju rock koncerti?

Zoran: Znam da se već neko vrijeme u Sloveniji odvija debata o tome koliko (u postotcima) treba bit zastupljena domaća / slovenska glazba na radijima. Kao, ljudi se žale da se slovenski bandovi vrte jako malo preko dana, i žele to promijeniti. Meni se čini to pogrešno, uvoditi neka pravila, pogotovo u postotcima, koliko treba bit zastupljena domaća glazba!? Ako je domaća glazba kvalitetna, radio će ju rolat, ako ne, neće, i tu je kraj te priče. Opažam da ljudi rado dolaze na svirke, pogotovo u vrijeme ljeta i festivala. Nije mi jasno kako u Hrvatskoj, koja je kao okrenuta turizmu, nema neka kulturna  ponuda, ili ako ju možda i imamo, ona je slaba! Festivale rade pojedinci, koji moraju svako malo mijenjati odredišta jer se domaći ljudi žale da je buka ili da im ne treba takav vid turizma jer su kao okrenuti obiteljskom turizmu. Što to znači? Ne kužim…

BR: Budući da ste imali prilike svirati i u Sloveniji, što biste istaknuli kao ključne razlike između slovenske i hrvatske rock scene općenito (izvođači, publika, dvorane i klubovi…)?

Zoran: Pola toga sam odgovorio u prethodnom odgovoru. Hrvatska ima jaču scenu, što se tiče samih izvođača, možda imamo više raznovrsnijih bandova od Slovenije, iako se u Sloveniji više svira i sve je nekako bolje organizirano.

BR: Postoji li razdoblje u vašoj karijeri na koje ste jako ponosni, koje je to i zašto? Koje biste razdoblje promijenili, naravno, da možete?

Zoran: Sve je bilo ok,  ponosan sam na sve albume koje sam snimio s Majkama, iskreno nisam razmišljao što bih promijenio za nazad jer to naravno nije moguće, a mislim da i nije bilo nekih gadnih padova ili promašaja, a i ako ih je bilo, bože moj, svi smo ljudi od krvi i mesa. Glavno da se nakon loših perioda znam pokupiti s poda i krenuti dalje.

Ostavite komentar: