Ziro i Nixon (Jonathan): “Ne radimo pjesme tako da bi se nekome svidjele.”

jonathan (3)Riječki bend Jonathan pojavio se gotovo niotkud i u kratkom periodu izazvao ogromno zanimanje. Da je njihova pojava na domaćoj sceni nešto novo, nešto divlje, pokazao je i debitantski nastup u Tvornici kulture kada su dečki dupkom napunili Mali pogon. Da ova uzavrela atmosfera oko njih ne bi brzo ishlapila, primili su se i snimanja albuma koji će svjetlo dana ugledati za koji dan, a očekuju ih i neki novi nastupi. Sve to bilo je povod i prilika da i mi s njima malo porazgovaramo, a na naša pitanja odgovorili su nam lider benda, Zoran Badurina Ziro i basist Nikica Jurjević Nixon.

BR:  Od kada se bend Jonathan pojavio na sceni, svi vas opisuju kao supergrupu nastalu od članova Let 3-a, Saliona, Pasa… Koliko takav glazbeni pedigre može pomoći ili odmoći u stvaranju jedne ovakve nove karijere koja glazbeno odudara od prošlih? Odnosno, mislite li da će publika baš zbog toga poslušati nešto vaše ili možda postoji šansa da se bivši fanovi razočaraju u promjeni stila?

Ziro: Taj, kako ste rekli “pedigre”, je ključan dio ovoga što radimo u Jonathanu. Većina bendova iz kojih dolazimo je i dalje aktivna, što znači da smo i dalje aktivni i u tim glazbenim stilovima. U Jonathanu se desilo to da smo krenuli raditi pjesme bez ikakvih ograničenja, tako da prihvatimo sve što izlazi iz nas, glazbeno i tekstualno. Sami smo sebe iznenadili u više navrata i iskreno to je najveći gušt u stvaranju ovih pjesama – vidjeti što je još sve pohranjeno u nama i pustiti da ide u kojem god smjeru pjesme odaberu, a ne mi i neka naša namjera. Ne radimo pjesme tako da bi se nekome svidjele. Bilo tko tko nešto stvara zna da je tim načinom nemoguće dobiti nešto što je iskreno, stvarno i zanimljivo. Nadam se da to odgovara na vaše pitanje.

BR: Kako ste se uopće odlučili na indie rock? Je li bilo teško uskladiti glazbene preference svih članova ili ste imali jasan cilj što i kako želite?

Nixon: Nismo imali cilj, a desilo se da se energija nevjerojatno poklopila i pretočila u pjesme. A indie rock je samo pojam koji postoji iz potrebe trpanja u ladice nečega što se ne može svrstati u nijedan jasan i klasičan stil. Mi sviramo i pokušavamo ne definirati.

jonathan (4)BR: Mnogi vas uspoređuju s Franz Ferdinandima i Interpolom. Ja osobno čujem i Joy Division i Nicka Cavea u vašoj glazbi. Tko je vama bliži, odnosno, koga od „velikana“ bi naveli kao svoje uzore i mislite li da se oni primijete u vašoj glazbi?

Ziro: Ja mislim da je broj uzora prevelik da se može nabrojati jer svi slušamo skoro sve vrste mjuze, ali ako bi trebalo pričati o tome zašto nas uspoređuju s tim bendovima kao Franz Ferdinand i Interpol rekao bi da je to zbog toga što smo slična generacija kao ljudi iz tih bendova i samim time smo imali slične uzore, a ne zbog toga jer smo htjeli zvučati kao oni. U biti znam da nitko iz benda nije previše slušao te bendove, dok naprimjer navedene Joy Division i Cavea i mnoge druge jesmo, ali bez namjere da zvučimo kao itko od njih.

BR: Što se tiče modnog stila, prilično ste originalni i za naše područje upečatljivi. Imate li neki poseban izbor odjeće za javne nastupe i što mislite, u kojoj mjeri je modni stil uopće bitan za glazbene, pogotovo rock izvođače?

Ziro: Ne oblačimo se za stage nešto ludo drugačije nego inače i super ako je to originalno i upečatljivo. Smatram da je stil isto kao i glazba bitan u smislu da odražava tebe. Ali njegova je uloga po meni samo nadopuna onoga što bend želi reći.

BR: U jednom intervjuu ste izjavili da se na ovim prostorima nema što dobiti. Mislite li pod tim da ovdje nema publike za vas ili vas jednostavno regionalni uspjeh ne bi dovoljno zadovoljio?

Nixon: Regija nekako sve više pokazuje da ih interesira samo jeftina zabava i taj se stav sve više seli i u alternativnije vode. Ne interesira nas prilagodba tom stavu, već baš obratno. S druge strane, većina članova benda su članovi drugih bendova koji su svako na svojoj razini ostvarili određen uspjeh u regiji, a nije nas strah i sram reći da dovoljno vjerujemo u ovu priču da sa punim srcem, glavom i neizlizanom svježom energijom želimo krenuti u te “strahovito strašne” vode internacionalne glazbene scene. S druge strane jednostavno se nema šta izgubiti jer stvarno uživamo u ovome što radimo.

BR: Uglavnom vas se spominje u kontekstu „jurcanja na svjetsku slavu“. Što bi točno za vas bila svjetska slava? Odnosno, što bi bio nekakav vrhunac u kojem biste osjetili da ste postigli sve što ste htjeli?

Nixon: Tu smo rečenicu namjerno malo iskarikirali da izazovemo valove u osjetnoj učmalosti i malodušnosti koje su postale normalan način osjećanja i razmišljanja. Ali ta izjava nije kompletno bez pozadine s naše strane, jer ambicija postoji, ambicija da se bavimo samo glazbom, da je prepoznata kao nešto dobro i da u skladu sa kvalitetom dobijemo mjesto koje zaslužujemo. A koje će to mjesto biti, priča će pokazati. Jednostavno nema ništa loše u tome da vjeruješ u ono što radiš.

jonathan (1)BR: Kad smo već kod svjetske slave, izjavili ste da pjevate na engleskom upravo s ciljem proboja na strano tržište. S obzirom da su mnogi naši bendovi to (neuspješno) pokušavali, zašto mislite da baš vi imate nešto više za ponuditi? Ili, bolje pitanje, što mislite koji je to vaš x-faktor koji je zelena karta za svijet?

Ziro: Ne, na engleskom pjevamo prvenstveno zato jer smo svi većinom slušali bendove sa anglosaksonskog govornog područja i samim time tekstovi su kroz taj jezik izašli van, tako nam prirodno dolazi. A to što se to poklapa i sa putem kojim bi htjeli ići je samo plus u cijeloj priči. Uz sve to engleski doživljavamo i kao dodatni izazov, kao izazov da se izraziš što iskrenije i prirodnije na jeziku koji nam nije materinji. Svjesni smo toga da su i prije nas bendovi pokušavali krenuti tim putem i isto tako smo svjesni da taj put nije nimalo jednostavan. Ne uspoređujemo se sa ničijom pričom, odnosno nit nas te priče potiču niti ne obeshrabruju, jednostavno smo fokusirani na ovo što stvaramo i odlučili smo sebi dati šansu kao što su je i oni sebi dali.

BR: Navodno i samo ime Jonathan znači „dar od Boga“. Mislite li da je moguće da vaše veliko samopouzdanje i ambicije izazovu kontraefekt pa da vas javnost doživi kao pretenciozan bend?

Nixon: To nije navodno, to je točno- Jonathan na hebrejskom znači “dar od Boga”. Stvar je u tome da se ime pojavilo iz interne spike nas petorice, a tek naknadno iz povratnih reakcija ljudi i medija smo saznali koja su sve značenja te riječi, od jabuka, darova i nadalje. Što se tiče toga kako će nas tko doživjeti, to je svačije pravo, a na nama je da budemo bez predumišljaja i što iskreniji u onome što radimo, što mislimo i kako se osjećamo. Mi ne pokušavamo prodati nikakvu priču jer previše volimo i cjenimo to što radimo da bi od tog svojeg svijeta u kojem se osjećamo ugodno radili nešto lažno.

BR: Vaš prvi koncert u Tvornici izazvao je veliko zanimanje i prostor je bio dupkom ispunjen. Jeste li očekivali takav odaziv? I kakav je osjećaj rasprodati, pa makar i Mali pogon, sa samo jednim izdanim EP-om?

Nixon: Osjećaj je super jer je jako lijepo dobiti potvrdu da ono što radiš osjećaju i drugi. Očekivali smo dobar odaziv, ali ne baš toliki. Jako nam je drago radi toga jer doživljavamo to kao potvrdu da smo na dobrom putu.

Jonathan RijekaBR:  Na tom koncertu ste odsvirali desetak pjesama koje su zvučale vrlo uvjerljive i uvježbane, daleko iznad razine jednog prosječnog novog benda. Koliko rada se krilo iza Jonathana prije nego se pojavio u medijima?

Ziro: Krije se dosta rada, ali ne u vidu šljake i nemilog vježbanja. Krije se godinu i pol do dvije druženja, upoznavanja samih sebe i jedni drugih kroz muziku. U biti energija koja se stvorila od samog početka i ta sloboda u stvaranju su nas jednostavno držale zaljepljenima u garaži.

BR: Trenutno radite na snimanju prvog albuma. Ima li kakvih zanimljivosti i doživljaja sa snimanja i kada uopće možemo očekivati izlazak?

Nixon: Album je gotov, trenutno se radi mastering i izlazi najkasnije do polovice 5. mjeseca. Doživljaja je naravno hrpu i pretežno se svode na masu smijeha i pokušaja da što bolje prenesemo energiju iz prostorije. Stvarno smo uživali raditi ovaj album.

BR: Sljedeći najavljeni nastup je na Gričevanju. Što slijedi nakon toga?

Ziro: Je, na Gričevanju sviramo u srijedu 28.5., a nakon toga u Umagu na Indirekt festivalu 4.7. Kasnije slijedi promocija albuma o kojoj ćete sve na vrijeme saznati.

Ostavite komentar: