Zagreb u jedan glas sa Laibachom: “Europe is falling apart!”

LaibachLaibach je grupa, ili bi možda točniji termin bio umjetnička atrakcija, koja je svoju karijeru gradila desetljećima, vodeći se prema vizualno-eksperimentalnoj formuli, gdje se glazba nikad nije toliko stavljala u prvi plan, koliko politička osviještenost samog benda, istovremeno i neopredjeljenost, pomiješana sa željom da se šokira publika i osvijeste ljudi.

Niz nastupa koji su se održali osamdesetih u Zagrebu odigrali su važnu ulogu u postojanju samoga benda, ponajviše zbog skandala koji su rezultirali time da bend bude zabranjen kod nas.

Od spomenutih skandala prošlo je više od tri desetljeća, a Laibach se ovom prilikom vratio u Zagreb, preciznije u Tvornicu, gdje su nastupili 9. maja, u sklopu svoje turneje kojom promoviraju najnoviji album “Spectre”, prvi nakon osmogodišnje pauze.

Redovi za ulazak ispred Tvornice odmah su otklonili sumnju da će ovo biti jedan od onih slabo posjećenih koncerata, a da se ne zna razlog. Publika se sastojala od većinski zrelije populacije, starih fanova benda. Sami stage je u 21 sat već bio potpuno spreman, uključujući i veliki video zid, na kojem će se kasnije puštati Laibachove čuvene projekcije, tako da nismo morali doživjeti još jedan naporan sound check i namještanje.

Veliki Pogon Tvornice već sat vremena prije koncerta bio je dupkom popunjen te se stvorila poprilična gužva ispred stagea i prije početka programa. Laibachovci dolaze na stage oko 22 sata, praćeni grandioznim taktovima klasične glazbe, a publika ih dočekuje vriskovima i velikim pljeskom. Show može početi.

Otvaraju s pjesmom “Eurovision” sa “Spectra”, koja instantno podiže publiku, pogotovo na dijelovima kada cijela dvorana s pjevačem u glas pjeva stihove “Europe is falling apart”. Dalje nastavljaju s “Walk with me”, koja je popraćena sa scenama marševa vojnika na velikom video zidu, a nakon toga pjevač Milan Fras prepušta stage ženskom Laibach pojačanju, predivnoj Mini Špiler, koja izvodi pjesmu “Eat Liver”. Odličnim, čistim vokalom i jako dramatičnom gestikulacijom prilikom izvođenja, Mina ostavlja bez daha pola Tvornice. Kamenim izrazom lica, zalizane kose, obučena u improviziranu školsku uniformu s kravatom, ali u crnoj verziji, plijenila je pozornost tijekom čitavog koncerta i zasluženo dobila ovacije nakon svoje izvedbe. Mina i Milan odlično su se vokalno nadopunjavali; s jedne strane je tu bio njezin visoki i zvonki vokal, ponekad je tu uskočio i megafon, a sa druge, njegov duboki i hrapavi, i naravno, autoritativni glas.

Autoritet i emocije pomiješane u jedno, Laibachu pružaju novi friški prizvuk, a Mina nam je, između ostaloga, izvela i Laibachovu obradu The Beatlesa “Across The Universe”. Uslijedilo je još nekoliko pjesama s novog albuma “Americana” koju je prigodno pratio video Kipa slobode s puškom u ruci, “Resistance is Futile”, te odlično prihvaćena “The Whistleblowers”, himna modernim “zviždačima”, koju je publika prema viđenom željno iščekivala i pokazala da je “Spectre” album sa kojim su upoznati možda i više nego sa starijim opusom benda.

Između pjesama zabavljali su nas nasnimljeni komentari pjevača kao što su “You are the best audience” i “No sieg hailing, please”, i time održavali humorističnu notu među posjetiteljima. Nakon otprilike sat vremena programa, Laibach se povlači sa stagea i na video zidu se odbrojava “intermezzo od 10 minuta”, što daje publici malo vremena za predah i priliku da ulove svježeg zraka u nepodnošljivoj gužvi.

U drugom dijelu koncerta fokusirali su se na starije hitove kao što su “Brat moj”, jedna od rijetkih koje izvode na slovenskom jeziku, a stihove: “Brat moj, mi smo kovači vere v vstajenje, mi smo življenja divji smeh! V nas je glad, ki poživi in gladnih ne izmuči. Brat moj, odpri oči, potuj z nami k novi luči…”, Milan je izveo iznimno emcionalnije nego ostale. Pjesma kao što je ova, odaje pravu ideju za kojom Laibach poseže već tri desetljeća – jedinstvo i sloboda pojedinca, bez represije društva. Uslijedio je osvrt na Laibachov izlet u filmske vode, s izvedbom “B Machina” i “Under the Iron Sky”, te obrada blues pjesme “See That My Grave Is Kept Clean”, sa slikama Boba Dylana na pratećem video materijalu. Povlače se još jednom sa stagea, nakon čega ih publika poziva na bis. Privodeći koncert kraju, izveli su nekoliko starijih pjesama na njemačkom, a našla se tu i, naravno, “Tanz Mit Laibach”, koja je najčešće prva asocijacija na ime Laibach, a za kraj čula se i “Das Spiel ist aus”.

Koncert završava ogromnim pljeskom publike bendu i benda publici, kao obostrana zahvala na ovom dvosatnom multimedijalnom zadovoljstvu. Nakon gašenja svjetla i odlaska članova benda sa stagea, po zadnji puta nas je nasmijao nasnimljen Milanov glas koji je izjavio “That’s all folks”, a time je završila Laibach “asimilacija”.

Laibach je još jednom potvrdio svoj status, ne samo benda, već bezvremenskog fenomena, koji je, eto igrom slučaja, uskrsnuo iz pepela bivše Jugoslavije i nije dopustio da umre ta vječita, nikada do kraja ostvarena, ideja bratstva i jedinstva. Priznajmo, to je nešto što Zapad nikada neće razumjeti, dok god poistovjećuje Laibach s promicateljima nacizma i zamjenjuju Maljevićev križ, službeni simbol benda, s inim nacističkim simbolima. Poruka Laibacha je jednostavna:

” …No commandments on the wall
No god, no rules to scare you all…
Cut through the system’s rules
Less is more for the fucking fools
If you wanna take the prize
You got a world to fight
Go on”…

Ostavite komentar: