Zagreb sa Jarboe u krevetu drevnog sjećanja

Foto: Gabrijela Butigan

Foto: Gabrijela Butigan

Legendarna Jarboe i američka čelistica Helen Money sinoć su u Močvari ujedinjenim snagama stvorile mračnu, ali ugodnu atmosferu koju posjetitelji neće lako zaboraviti.

Pri ulazu u Močvaru, koja je u Zagrebu i šire poznata po alternativnim slušaonicama i koncertima te čestom ugošćavanju underground glazbenika, posjetitelji su bili dočekani prostorom uređenim za ozbiljan koncert. Nevelik broj pomno složenih stolaca vizualno je smanjio prostor, ali povećao dojam intimnosti događaja. Posjetitelji veoma različitih dobi i razina ekscentričnosti sjeli su i mirno čekali 22 sata.

Helen Money

Helen Money

Zvukovi The Gun Cluba, Pharmakona i sličnih odjednom su utihnuli, a na pozornicu je nečujno stupila Helen Money sa svojim violončelom. Nakon kratkog spajanja kabela i namještanja stalka s notama, Helen je počela uštimavati instrument i prostor su ispunili zvukovi koji automatski asociraju na klasičan koncert u kazalištu. Možda je i upravo zbog toga efekt njene uvodne stvari bio još intenzivniji, jer kada je zrakom zaorila duboka C nota, a pod i zidovi zavibrirali od žestine distorzije, slušatelji su svoju pozornost posvetili samo njoj.

Naoružana očekivanim pomagalima i tehnikama, poput loopova i sampleova, Helen u svom glazbenom aranžmanu nerijetko uposli i samo violončelo, pomičući ga u određenom smjeru i pod određenim kutom da bi obogatila raznovrsnost artikulacije zvuka kao i promijenila glasnoću ovog instrumenta. Čitava ova metoda promatračima izgleda kao svojevrsna koreografija klasično obrazovane glazbenice koja je zastranila u smjeru uvrnutijih i zlokobnijih zvukova i objedinila ih u meditativnom eksperimentu pod nazivom “Arriving Angels”. Helen je u ovom stilu nizala autorske izvedbe koje su pratile provjerenu formulu – atmosferičan, mračan uvod u pomalo dodekafoničnu sredinu kompozicije koja pršti elektricitetom, vrhunac koji glasnoćom i agresivnošću slušatelju šalje trnce niz kralješnicu, i napokon naglo zaustavljanje buke te ponavljanje opuštajuće melodije s početka.

Nakon pola sata, Helen je isključila svoj instrument iz pojačala i zasvirala nešto nježnije note dok je iz mraka duboki muški glas izrecitirao izjavu poznatog budističkog vođe Kalu Rinpochea: ˝There is a reality. We are that reality. When you understand this, you see that you are nothing, and being nothing, you are everything˝.

Na pozornicu je napokon stupila Jarboe i u pratnji violončela zapjevala je “Truth”, vjerojatno najambijentalniju pjesmu s albuma “Jarboe & Helen Money” na kojem su ove dvije underground vizionarke ujedinile snage i koji je izdan prije tek nekoliko dana. Jarboe, koju se donekle nepotrebno uvijek najavljuje kao ˝ex-Swans˝, u trenutku je zavladala prostorom i vidno otišla na neko daleko mjesto u svojim mislima iz kojeg je izvlačila sve emocije potrebne za izvođenje raznolikog materijala iz suradnje sa Helen, svoje solo karijere, Swansa i Neurosisa.

Jarboe

Jarboe

Nakon “For My Father” koji se isto, makar u nešto drukčijem aranžmanu, može naći na novom albumu, Jarboe i Helen izvele su “Of Ancient Memory [The Oblivion Seekers]” s albuma “Thirteen Masks” iz 2004. koju je svakako bilo zanimljivo čuti ogoljenu od ostalih instrumenata, pozadinskih vokala i efekata. Prisutni kojima je tekst ove pjesme poznat zasigurno su nakon njene izvedbe prepoznali i recitaciju njenog hrvatskog prijevoda, čime je Jarboe htjela ovo iskustvo učiniti posebnim za hrvatsku publiku, budući da se radi o jednom od posljednjih koncerata njihove europske turneje.

Što je koncert više prolazio, postajalo je sve jasnije da ova kultna umjetnica koja sačinjava samu osnovu američke alternativne scene 80ih i virtuozna i inovativna čelistica u usponu savršeno nadopunjuju jedna drugu u zvuku i stilu, no nažalost nismo imali užitak čuti još stvari s njihovog zajedničkog albuma. Slijedila je izvedba pjesme “Seizure” kojom su Jarboe i Neurosis 2003. zaključili pomalo neočekivanu, ali kvalitetnu suradnju na zajedničkom albumu. Nakon pjesme “Cries”, iz koje se jasno iščitava Jarboein nepatvoreni talent u tekstopisanju, publiku je oduševila genijalna izvedba “Blood on Your Hands” koju su Swansi izdali na kompilaciji “World of Skin” daleke 1988. godine.

Na sveopće iznenađenje (i razočaranje) posjetitelja, ovom je pjesmom, nakon samo nešto više od sat vremena, koncert završen, a bis se unatoč pljesku i zvižducima nije održao. Oni posjetitelji koji posjeduju veću sposobnost življenja u trenutku, sigurno su uspjeli bolje upiti glazbu i ugođaj ovog čitavog eventa, a ostali će se morati zadovoljiti preslušavanjem starih albuma dok nas ova nadarena glazbenica i ikona alternativne subkulture ne odluči ponovno posjetiti.

Ostavite komentar: