Zabranjeno Pušenje rasprodali zagrebački podzemni ‘Wembley’

Zabranjeno pušenjeJoš do jučer popodne događaj kao ovakav očekivao se u što intimnijem izdanju, a i najavljivan je skoro pa u tajnosti. Nije bilo nekakve prevelike spektakularne najave, ni približno tome. No, usprkos očekivanjima, legendarni sarajevski rockeri su u krcatom Saxu pripremili baš to – mali intimni spektakl.


Govori se o Sarajlijama, točnije Sarajevu kao rodnom mjestu ovog benda, no Sarajevo je danas rodno mjesto samo jednog od trenutnih članova, Davora Sučića poznatog kao Sejo Sexon koji je i jedini originalni član još od osnutka benda, dok su ostali članovi rodom iz Hrvatske: violinist i klavijaturist, virtuoz Robi iz Osijeka, gitarist Toni, klavijaturist DJ Pavo i basist Klo iz Slavonskog Broda, bubnjar Tlak iz Zagreba te gostujuća saksofonistica i flautistica Lana Škrgatić, također Zagrepčanka.

Iako je proteklog tjedna sunce pržilo gradski asfalt, za vikend je proljetna kiša oprala isti, donijela svježinu i vratila topliju odjeću na tijela koja su se sinoć uputila ka Saxu. Unatoč svježem zraku te iste jakne su se mahom skidale pri samom ulasku u klub jer je atmosfera unutra bila pakleno vruća još prije samog početka koncerta. Otprilike deset minuta prije pola 12 ekipa rodom iz hrvatskih gradova predvođena Sarajlijom Sejom Sexonom diže publiku na noge s već nekoliko godina improviziranim uvodom „Lutke sa naslovne strane“ i tako nastavljaju u istom tonu. Dalje na repertoaru su se našli mnogobrojni hitovi još iz prošlog stoljeća, na ogromnu radost publike naravno, što se i odrazilo velikim aplaudiranjem nakon svakog hita i konstantnim pjevanjem istih. Sama energija koju su dečki i cura širili s bine mamila je osmijehe na lica svih prisutnih u klubu, unatoč užarenoj atmosferi i temperaturi koja nije prestajala rasti. Na određenim mjestima u klubu nalazili su se stropni ventilatori ispod kojih se nekolicina skupljala, gurajući se ne bi li uhvatila malo hladnijeg zraka. No sva ta nervoza zbog znojenja i zagušljivosti je brzo nestajala, ako je uopće i bilo, jer kao što je već navedeno, energija i performans koji je bend priuštio zagrebačkoj raji bio je nemjerljiv, pa ni vrijedan te ‘nervoze’.

Kompletan doživljaj su, nakon „Lutke“, od početka upotpunjavali hitovi redom: „Pos’o, kuća, birtija“, „Modni guru“, „Možeš imat moje tijelo“, „Boško i Admira“, „Djevojčice kojima miriše koža“ – kako Sejo kaže – nedostižne Beograđanke koje te odjebu i nazivaju ‘pčelicom Majom’ s izjavom: „Beži bre, sereš med!“ Nakon ‘djevojčica’ slijedi „Hadžija il’ bos“, „Srce, ruke i lopata“, „Yugo 45“, „Guzonjin sin“, „Karabaja“, „Tvoja bosa stopala“, „Kažu mi da novog frajera imaš“, „Balada o Pišonji i Žugi“, „Murga drot“, „Zenica blues“, „Šokiraš me, majke mi“, „Pišonja i Žuga u paklu droge“, „Fikreta“, „Lijepa Alma“, „Reci ‘da’ svemu“, „Nema više“ i za kraj „Ibro dirka“, koja zapravo nije označila kraj nego je samo pružila priliku bendu da se nakratko povuče u backstage, što je raju koja nikako nije željela kraj navelo da povicima „Hoćemo još!“ aludira na bis – naposljetku pozitivno odgovoren. Gotovo dva i pol satni koncert završen je pjesmama: „Počasna salva“, „Šeki is on the road again“, „Klasa optimist“ i „Fildžan viška“.

Sejo kao jedan od najboljih r’n’r frontmena ovih prostora održavao je već postojeći savršen odnos neprestano pozivajući raju u prepunom podzemnom ‘Wembleyju’ da upotpuni stihove, zabavljajući istu interakcijom između pjesama, prepričavanjem prošlosti benda te zbijanjem raznih pošalica. Sav taj ugođaj i sva ta ljubav koja je pružena na ovom sinoćnjem intimnom druženju mnogima će ostati u lijepom sjećanju, a viška fildžana nije bilo, tako da onaj tko nije naišao – jebiga.

Save

Ostavite komentar: