Whitesnake u Zagrebu – dah nekog drugog vremena

Foto: Arhiva

Foto: Arhiva

Dvije i pol godine nakon zadnjeg posjeta, britanski hard rock velikani Whitesnake još jednom su nastupili u Zagrebu. Ovaj put se koncert održao u KC Dražen Petrović, u sklopu turneje kojom David Coverdale odaje počast albumima koje je snimio s grupom Deep Purple, stoga turneja nosi prigodan naziv – The Purple Tour

Večer su pred ugodno popunjenom Cibonom otvorili The Dead Daisies. Riječ je o australskoj supergrupi čiji članovi potječu iz bendova Guns N’ Roses, INXS i The Cult, stoga su očekivanja pred njihov nastup bila visoka. Odlične solaže na gitarama, kao i vrhunski vokal Johna Corabija pružili su odličan uvod pred izlazak zvijezda večeri na pozornicu. Publika ih je jako dobro prihvatila, a posebno su nagrađene bile izvedbe kultne “Hush”, te “Helter Skelter” The Beatlesa. Vrijedi spomenuti i bubnjara Briana Tichyja koji se pokazao kao pravi showman bacajući palice svako malo, bez da se to negativno odrazilo na samu svirku. U periodu od 2010. do 2013. bio je član Whitesnakea, stoga je bilo zanimljivo gledati ga ponovno, u nešto drugačijem okruženju. The Dead Daisies su tako pružili četrdesetak minuta kvalitetne svirke kojom su zasigurno opravdali visoka očekivanja.

Točno po najavljenoj satnici, Whitesnake su započeli nastup uz Deep Purple klasik “Burn”. Odmah po izlasku benda na pozornicu dvoranom je zavladala odlična atmosfera koja je kasnije trajala sve do samog kraja nastupa. David Coverdale već duži period nije na vokalnoj razini iz nekih prošlih vremena, što je opravdano uzmemo li u obzir da čovjek ima 64 godine. S druge strane, silne godine iskustva osjete se u svakom njegovom pokretu, a publiku koja s pozornošću prati svaki njegov potez i otpjevani ton vješto “drži na dlanu”.

Početak koncerta obilježili su manji tehnički problemi koji su brzo riješeni zamjenom mikrofona. Bez ikakvog predaha, bend ubrzava tempo s “Bad Boys”, koja i dalje zvuči nadahnuto i snažno. Gitarist Doug Aldrich od prošle godine nije član benda te je kod određenog dijela publike postojala bojazan da će ga biti teško kvalitetno zamijeniti. Na njegovo mjesto je tako uskočio Joel Hoekstra koji je zajedno s Rebom Beachom odradio besprijekoran posao. Gitarske solaže odsvirane su moćno, precizno i možemo reći da su dominirale cijelim koncertom.

Nakon “Bad Boys” slijedi “Love Ain’t No Stranger” uz zborsko pjevanje cijele dvorane. Zasigurno jedan od vrhunaca koncerta te smo već u tom trenutku mogli zaključiti da gledamo bolji koncert u odnosu na onaj u Domu Sportova prije dvije godine. Zvuk je cijelu večer bio na visokoj razini, a možemo reći da je bend doista zvučao savršeno. Prethodno spomenute manjkavosti Coverdaleove vokalne izvedbe vješto su se prekrivale back vokalima ostalih muzičara, kao i dominantnim gitarama. Nakon prve polovice koncerta oba gitarista imala su svoje solo točke, a već dvije pjesme nakon i bubnjar Tommy Aldridge nas je počastio odličnim solom koji je publika prihvatila s oduševljenjem, pogotovo nakon što je bacio palice u publiku i nastavio svirati golim rukama.

Slijedi potom pravi niz klasika – “Soldier of Fortune“, “Is This Love“, “Fool for Your Loving” te “Here I Go Again“, kojom je zaključen službeni dio večeri. Izvedbom “Soldier of Fortune”, Coverdale je pokazao da ipak još uvijek može pružiti vrhunsku izvedbu te svojim glasom stvoriti magičnu atmosferu uz podršku par tisuća ljudi koji su otpjevali svaku riječ pjesme s njim.

Na bisu je tradicionalno odsvirana “Still of the Night”, u dosta produženoj verziji, koja je poslužila kao pravi finale večeri. Nakon sat i 45 minuta svirke koncert je završen, a zadovoljna publika je velikim pljeskom ispratila sastav s pozornice. Whitesnake su tako zagrebačkoj publici pružili sjajan koncert kojim su još jednom potvrdili status jednog od najvećih rock bendova svih vremena.

Ostavite komentar: