Vlatko Stefanovski donio dašak Makedonije u Tvornicu kulture

Vlatko Stefanovski / foto: Marko Plečko

U subotu je u zagrebačkoj Tvornici kulture nastupio Vlatko Stefanovski uz pratnju basista Đoke Maksimovskog i bubnjara Dejana Miloslavljevića. Prošla su tri dana, ali doživljaj još uvijek nije izblijedio.

Makedonski gitarist priredio nam je večer opuštene i ugodne atmosfere uz vrhunsku svirku. Prvo nas lagano namamivši, otvorio je uz tri pjesme u akustičnom stilu. Trio se pred vrlo brzo osvojenom publikom predstavio kao vrlo vješt i uhodan spoj vrhunskih glazbenika koji su bez muke očarali prostoriju punu ljudi. Nakon što se prebacio na električne instrumente, uspjeli smo vidjeti i u kojoj mjeri su sposobni izvesti bilo što na svojim instrumentima. Stefanovski je očekivano na gitari izvodio vratolomije koje prkose zakonima fizike i mogućega, ali pravo iznenađenje je bio basist koji se, u svojoj neuočljivoj pojavi usprkos, vrlo brzo istaknuo više nego parirajući gitari. Nekoliko glazbenih brojeva započinjali su najavljivanjem mjere u kojima se nalaze, što je na kraju zaista povremeno zazvučalo kao da smo na koncertu AC/DC.

Od poznatijih naslova čuli smo “Molitva za Magdalena“, “Gipsy song” i “Jovano Jovanke“, koje su dirnule sve okupljene i spustile nad okupljene u Velikom Pogonu finu izotopiju ugode i dobrog raspoloženja. “Eleno kerko” transportirala je u neki idilični predio Makedonije te u zagrebačku večer unijela lahor s rijeke Vardar.

No, publika nije mogla obuzdati nemir dok nije u Tvornicu dovela i “Skopje“, pa su svi u glas skandirali je je je, da da da. A ne bi Stefanovski bio domaćin večeri, da nije bilo plesa, pa nas je, osim glasom i gitarom, oborio s nogu i svojim lakim korakom.

Pored odličnog Maksimovskog i neponovljivog gitarskog virtuoza, Miloslavljević bi možda pao u drugi plan, da nije Stefanovski zauzeo ležernu pozu zasjevši u stolicu na rubu pozornice i na nekoliko minuta prepustio reflektor minuta bubnjarskom solu. Čisto onako, da nas uvjere da ne treba previdjeti nikoga od prisutnih, da čarolija večeri nije nastala pukim slučajem, već da je kreira troje izvrsnih glazbenika.

Nije izostao ni dio zabavnjačkog repertoara s, recimo, “Kao kakao“, a vraćanja na pozornicu su bila čak dva. Na prvom od njih, naravno, izveli su “Uči me majko, karaj me“. I tako smo priveli kraju večer kojoj se, u najmanju ruku, nema što prigovoriti. A nas je, potpuno otvoreno, naprosto oduševila.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: