Vanja Mišić: “Tek kada upadnete u mašinu, shvatite koliko volite ili ne volite to što radite”


Možda se za neke “pojavila niotkuda” kada je krajem prošle godine objavila singl “Prstima” i zasjela na vrhove domaćih top-lista, no Vanja Mišić gradi svoj muzički put već godinama. Kako je sve počelo, je li vrijedilo truda, kakve je uspomene vežu za Demofest, o novom singlu i Amy Winehouse možete pročitati u intervjuu.

Balkanrock: Novije ste ime na muzičkoj sceni pa podijelite s nama kako je sve počelo… Je li vas od ranog djetinjstva zanimala muzika? Kakva su iskustva s Demofesta i X Factora?

Vanja Mišić: Ja zaista živim muziku još od onih prvih koraka koliko mi je bilo potrebno da se popnem na zidić ispred zgrade i držim mini koncerte za komšije. Demofest je logičan slijed događaja kada su počeci u pitanju, festival koji je neophodan svima onima koji stvaraju svoju muziku. S druge strane, Iks Faktor je bio iskustvo koje te natjera da odrasteš i razumiješ stvari i situacije koje se dešavaju kada se baviš muzikom, a nekada i nisu tako lijepe. Ono najbolje u vezi sa takmičenjima ovog tipa jesu kontakti koje ostvarite i neki novi ljudi koje smjestite u redove bliskih prijatelja.

BR: Kakva je općenito situacija s novim izvođačima? Koliko se isplati biti uporan i gurati naprijed?

Vanja: Nije lako naći mjesto među velikim regionalnim imenima i za to je potrebno mnogo vremena. Publiku treba da naviknete na zvuk koji stvarate, a on, podrazumijeva se, mora biti i više nego dobar. Tek kada upadnete u mašinu, shvatite koliko volite ili ne volite to što radite i vrijedi li gurati naprijed.

BR: Postoji li netko tko vas je oduševio od novijih izvođača, koga biste nam preporučili da poslušamo?

Vanja: Ima jedan bend koji sam otkrila prije 5 godina, a koji me oborio s nogu svojom neposrednošću, tekstovima i aranžmanima, zove se Izae. To je preporuka od srca.

BR: Snimili ste pjesme s Arminom Malikićem, Brutal Protestom, Helem nejse… Je li u planu neka nova suradnja?

Vanja: Nemam nikakve saradnje u planu, ali spomenula sam više puta da bih voljela da radim sa Elementalom, u bilo kojem obliku. To je bend na čiji sam koncert otišla prvi put prije 10 godina i čija je muzika uticala na mene kao ličnost.

BR: Već smo spominjali Demofest, gdje ste nastupali, ali kao novinarka i izvještavali. Posjećujete li Demofest svake godine? Kakva vas sjećanja vežu, postoje li neke anegdote s festivala koje možete podijeliti s nama?

Vanja: O Demofestu mi Banjalučani pričamo punog srca. To je zaista poseban festival koji je za ovih 10 godina postojanja iznjedrio neka nova imena, a na kojem možete da čujete jako mnogo dobrog zvuka, i to novog. Moram priznati da je izazov za mene bio biti novinarka na Demofestu i biti s druge strane kamere. I ove godine sam bila na Kastelu, Demofest je jedan miks emocija koji prosto morate doživjeti.

BR: Publiku ste osvojili pjesmom „Prstima“, koja je lagana, osobna, sjetna. Zatim je uslijedila „Leptiri i kornjače“, brža i razigranija, ali i dalje sjetna. Je li to melankolično stanje nešto što vas obilježava kao osobu? Koliko sebe ostavljate u svojim pjesmama?

Vanja: Potpuno iskreno i otvorenog srca ulazim u proces pisanja. Nema ulepšavanja i šminkanja emocionalnih stanja, sve što čujete je tako. Što se tiče melanholije, ona je uvijek tu, što u muzici koju slušam, što u ovoj koju pravim, što u meni kao osobi.

BR: Crpite li inspiraciju za tekstove češće iz okoline ili onoga što se vama događa? Koliko je sve to uopće teško prenijeti „na papir“ pa onda pjevanjem i na publiku?

Vanja: Uglavnom je sve što napišem moje poimanje svijeta oko mene, bilo da je u pitanju ljubav, sopstvena ili tuđa ljubavna priča. Nije mi teško napraviti „predjela emotivnog stanja“ i staviti u pjesmu, samo što se čini nekad da te pjesme nađu put do mene, a ne ja do njih.

BR: Koliko toga isplanirate prije nego što počnete snimati?

Vanja: Do trenutka snimanja manje-više je sve isplanirano. Ja sam kontrol frik i perfekcionista te se ne osjećam ugodno kad sve ne ide po planu tako da se trudim da sve ide po redu.

BR: Možemo li uskoro očekivati album? Ili je u planu još novih singlova?

Vanja: Biće još novih singlova drugačijeg zvuka nego ova dva koja ste već čuli i jedva čekam da ih predstavim ljudima.

BR: Ne mogu ne primijetiti da je video za „Prstima“ prepun detalja, a posebno upadaju u oko biografija Amy Winehouse i gramofonska ploča (također Amy). Koje su vam prve asocijacije na Amy kao umjetnicu?

Vanja: Obožavam Amy Winehouse. Njena muzika i njena ličnost su zaista vrištali genijalnost i nekakvu patnju koju ne možete ignorisati. Amy Winehouse fali muzici.

BR: Spot za singl „Leptiri i kornjače“ animirani je. Čija je to ideja? Podsjeća li vas animacija na djetinjstvo? Volite li i dalje gledati animirane filmove?

Vanja: Kad sam dala ime pjesmi „Leptiri i kornjače“ poželjela sam šetati kornjaču kroz grad, a kako to nije bilo izvodivo, pala mi je na pamet animacija koju je sjajno uradio Ognjen Radumilo, a priču za istu napisao Žarko Kalaba. Odnedavno sam tetka pa imam priliku da obnovim gradivo što se tiče animiranih filmova i zaista uživam u tome.

Ostavite komentar: