Tvornica kulture: Pavel je… Pavel

pavel

Foto: Lidija Lončarić

Nakon dvije godine postojanja i izdana dva albuma, bend Pavel odlučio je svoju publiku počastiti tek drugim koncertom u karijeri. Pred gotovo punim velikim pogonom Tvornice kulture ukrašenim svijećama i starinskim lampama nastupili su u svom romantičnom i jednostavnom stilu, te publici opravdali svaku kunu utrošenu na kartu i po koje piće.

Koncert je otvorio, kako je to sam sročio, prijatelj Pavela – Zvonimir Varga. Mladi je glazbenik, vjerojatno puno bolji u onome čime se bavi, no ovog ga je puta alkohol spriječio u tome da se pokaže u najboljem svjetlu. Nešto lošijom, ali ipak njegovom interpretacijom izveo je hitove Ramireza, Balaševićevu „Svirajte mi jesen stiže dunjo moja“, a za kraj nas je počastio Nirvaninom „The man who sold the world“. Ako ništa drugo, barem je nasmijao publiku šaljivim dosjetkama o svom pijanstvu i uzastopnim ponavljanjem rečenice: „Pavel je… Pavel.“, sugerirajući na veličinu koju za njega predstavlja bend Pavel kao takav. Možda je Vargi alkohol odzueo moć govora, ali moć zdravorazumskog prosuđivanja još je uvijek imao. Bio je u potpunosti u pravu, Pavel zbilja je… Pavel. Teško je pronaći riječ kojom bismo mogli opisati ovaj događaj. Dvorana prepuna topline, sreće, nježnosti, ljubavi.

Oko 22h na pozornicu, konačno su izašli Aljoša i njegova šesteročlana ekipa. Uz opće oduševljenje koje se dalo pročitati s njegovog lica kad je pred sobom ugledao gomilu nasmijanih, uzbuđenih lica, započeo je koncert pjesmom „Moj je stan prekinuo s njom“. Nakon toga, Aljoša je održao kratki monolog o, na prvotno zaprepaštenje publike, dlačicama. No kada je počela pjesma „Sve si gluplji što stariji bivaš“ stvari su postale jasnije i, iako je stvar relativno nova, cijela je dvorana pustila glas. Bendu se zatim na pozornici pridružio Stipe B Mađor iz Hladnog piva s kojim su najprije odsvirali „Zvončicu može biti sram“, a kasnije još niz pjesma. Bila je to odlična ideja koja je cijelom konceptu donijela neku novu dozu šaljivosti.

„Morska“ je bila posljednja pjesma prije pauze, a cijela se dvorana digla na noge i pjevala zajedno s Aljošom. U nekim je trenucima samo digao ruke i publika je znala što joj je činiti.

Za vrijeme pauze koju je velik dio publike iskoristio za odlazak do wc-a, na pozornicu je stigla Nola. No ekipa se vratila čim su se začuli prvi ritmovi popularne pjesme „Dio tebe“. Za kraj je ostavila „Iznad oblaka“, a u zadnjim stihovima pjesme na pozornici joj se pridružio i bend Pavel  te su svi zajedno ispratili Nolu. Šaljivom primjedbom o nadmašivanju Nole, stigli smo do „Zbog tebe“, vjerojatno najočekivanije pjesme večeri. Publika je pjevala s Aljošom, parovi su se grlili i ljubili, a oni bez para tražili nekoga kome će posvetiti najslađe stihove.

Nakon toga Aljoša je zaposlio publiku koja bi na svako dizanje njegovih ruku viknula: „La, la, la, la… život je lijep!“, što je dakako, još jednom doprinijelo cijeloj atmosferi. U tim je trenucima zaista život postao ljepši no što je ikad bio. Za kraj, odabrali su pjesmu „Ako si za, mogli bi jednom izaći“ koju je otpjevao s, i do tada prisutnom, Antoniom Matković. Sam kraj pjesme osvježili su poljupcem na što je večina djevojaka u publici glasno uzdahnula zamišljajući sebe na Sanjinom mjestu.

Naravno, koncert nije mogao završiti bez onog dobro poznatog uzvika: „Hoćemo još!“, te je bend bio primoran vratiti se na pozornicu i odsvirati još koju. Sam koncert završili su pjesmom „Uspavanka za a. š.“ I riječima: „Laku noć, bye bye.“

Gotovo dva i pol sata svirke proletjelo je u trenu, što je zasigurno pozitivna činjenica. Ovaj je koncert, od scenografije do same atmosfere, mogli bismo reći, bio nešto sasvim drugačije od svega što nam danas nudi ostatak hrvatske scene. Pavel je uspio razveseliti, rasplakati, zaljubiti, pa opet razveseliti gomilu, a ovakvim raritetnim ali posebnim koncertima, nadamo se, još će to dugo činiti.

Save

Ostavite komentar: