Trentemøller u Zagrebu: Podijeljene reakcije na drugačiji pristup elektronskoj glazbi

Trentemoller 01

Foto: Arhiva

Danski producent i multinstrumentalni umjetnik Anders Trentemøller nastupio je u sinoć u Velikom pogonu Tvornice kulture, te ponudio zagrebačkog publici  jedan sasvim drugačiji doživljaj performansa elektroničke glazbe.

Trentemøller i njegov peteročlani bend gostovali su u Zagrebu povodom završnog dijela svoje ljetne turneje, a to je ujedino bio i njihov jedini nastup u našoj regiji. Prije početka turneje glazbenik je izdao album “Lost Reworks” koji se sastoji od remikseva pjesama s posljednjeg studijskog albuma “Lost”, a na zagrebačkom koncertu izveo je kompilaciju starijih i već afirmiranih hitova i pjesama s novog albuma.

Tvornica je već pola sata prije koncerta bila pristojno popunjena, a pred sam nastup bilo je skoro nemoguće provući se do prvih redova. Atmosfera je, čini se, bila na vrhuncu upravo na samim počecima nastupa, zagrebački partijaneri glasno su uzvikivali, nekoliko entuzijastičnih dama čak se i popelo na leđa svojih muških prijatelja i davalo do znanja danskom glazbeniku kako očekuju dobar party provod.

Koncert je započeo Trentemøllerovim instrumentalnim introm “Still on fire” koji se pretočio u već poznatu i stariju “Shades of Marble”. Od samoga početka bend je djelovao uvježbano i samouvjereno, no kao da im je nedostajalo komunikacije na pozornici, izostao je onaj obavezni dio prezentacije dobre zabave. Činilo se kao da svatko od njih muzicira sam za sebe i bilo je više nego neobično da uspijevaju zvučati tako harmonično i cjelovito. Taj uvodni instrumentalni dio koncerta publika je puno bolje prihvatila nego nastavak, kada je back vokalistica i gitaristica preuzela ulogu glavnog vokala.

Nastavili su pjesmom “Candy Tounge”, gdje se do sada jaki elektronski bas pretočio u fuziju sanjivih i pomalo mističnih vokala, neodoljivog prizvuka indie melankolije, post punkerske agresivnosti i natruha dance elektronike. Zvuk je bio vrlo snažan i efektan, light show i vizualni identitet pozornice na visokoj razini, no publici je naprosto trebalo više od toga da se oslobode i potpuno prepuste Trentemøllerovoj eksperimentalnoj ingenioznost. Da li je za ukočenu atmosferu kriv prenapućen prostor Tvornice ili frustracija zbog abnormalnih gužvi na šanku nije nam poznato, ali činjenica je da zagrebački partijaneri nisu u potpunosti prihvatili Tretemøllerov eksperimentalni set. Naravno, istinski ljubitelji elektroničke glazbe prepoznali su vrhunsku muzikalnost i inovativne spojeve raznolikih muzičkih stilova, od prepoznatljivih house dionica do nevjerojatnih prizvuka jazza, pa čak i klasike, te nisu ostali zakinuti za vrhunski auditivni doživljaj.

Ipak, oni željni plesa i lude zabave nisu pozitivno reagirali na melankolične, ne pretjerano plesne dionice, pa su se iz nagužvane dvorane mogli čuti i povici nezadovoljstva, te fućkanje. Na sreću, publike je bilo dovoljno tako da se pristojna atmosfera uspjela kako-tako sačuvati do samog kraja koncerta. Starije stvari izraženijeg dance prizvuka uspjele su održati publiku na životu, primjerice velika uspješnica “Moan” s kojom je koncert trebao biti zaključen. Ipak, kod umjetnika ovakvog kalibra bis je bio neupitan, tako da se Trentemøller na stage vratio s još tri pjesme, i to “…Even though you’re with another girl”, “Gravity” i nabrijanom “Silver Surfer, Ghost Rider Go!!!”. Sa tom zadnjom stvari napokon mu je pošlo za rukom rasplesati i raspametiti i najstatičnije sudionike ovog vrlo posebnog glazbenog događaja, tako da je nakon njegovog konačnog odlaska s pozornice nekolicina iz prvih redova tražila još jedan bis.

Ipak, Trentmøller se odlučio voditi citatom da “treba stati kad je najbolje” i usprkos glasnoj galami završio koncert, ostavivši nabrijane partijanere blago razočarane, no ipak uveselivši glazbene entuzijaste jednim potpuno novim pristupom prezentaciji eksperimentalne elektronike. Nakon toga je uslijedio after party do sitnih noćnih sati, tako da su oni “neispucani” ipak mogli zadovoljiti svoje apetite.

Save

Ostavite komentar: