Tomahawk

Oddfellows

Izdavač: Ipecac Recordings, 29.1.2013.

Producent: Tomahawk, Collin Dupuis

Žanr: Rock, Metal

Trajanje: 40:42

2.5/5

Ocena

Mike Patton je jedan od poznatijih predstavnika moderne eksperimentalne glazbe. Tokom svoje karijere bavio se mnogim glazbenim projektima od kojih je jedan Tomahawk, band kojega je osnovao s gitaristom The Jesus Lizarda, Duane Denisonom.

Tomahawk je jedan od manje uspješnih bendova s kojima se povezuje Pattonovo ime – vjerojatno jer ne sadrži toliko eksperimentiranja već se čvrsto drži okvira rock/metal glazbe. Jedini iskorak u eksperimentalnije vode bio je s njihovim trećim albumom, Anonymous, na kojemu su spajali rock glazbu s tradicionalnom glazbom američkih Indijanaca. Kako taj album nije naišao na preveliko odobravanje od publike niti od kritike, na svojemu najnovijem albumu, Oddfellows, vraćaju se provjerenom zvuku.

Nažalost, takva komercijalna odluka daleko je od dobre. Oddfellows zvuči generično te se ničime ne izdvaja od stotine bendova koji djeluju u istom žanru. Album ne odskače puno od radio-friendly predvidljive konstrukcije versova i refrena. Lyricsi su također jedan od većih nedostataka. Na refrenu prvog singla ‘Stone Letter’, Patton pjeva:

I’ve thrown it, stone letter
Thinking I could know you better
Cause I don’t know you, know you anymore
I wrote it, you got it
Don’t deny you thought about it, you don’t know me, know me anymore

Iako se Pattonova glazba nikada prvenstveno ne dovodi u kontekst s genijalnim pisanjem tekstova, kvaliteta lyricsa na Oddfellows podsjeća na prosječan nu metal bend. Pjesme jesu catchy i Patton dobro iskorištava kapacitete svoga glasa, no konačni proizvod bi se teško mogao okarakterizirati kao dobar.

Od izdavanja prethodnog albuma Anonymous prošlo je nešto manje od 6 godina, a Oddfellows je snimljen u 6 dana što se može i osjetiti – glazbene ideje su jednostavne i neoriginalne te nimalo ne opravdavaju dotičnu 6-godišnju pauzu. Svaka pjesma koja je iole eksperimentalnija svojom kvalitetom odudara od ostatka albuma što se može savršeno vidjeti u I.O.U. i na završetku The Quiet Few.

I.O.U., kao najbolja pjesma na albumu, dolazi poslije stonerastog title tracka i već spomenutog kvazi nu metal singla, Stone Letter. Usprkos njenom kratkom trajanju i klišej lyricsima ima primjetne Pink Floyd “rock opera” utjecaje urađene na metal način. Narednih nekoliko pjesama koje slijede nisu ni po čemu posebno zanimljive već se na njima može primijetiti generalna formula albuma – nezanimljivi tekstovi, lakše pjevanje versova, snažniji refreni te žestoki instrumentali. Izdvajaju se, na trenutke zabavna, Rise Up Dirty Waters te The Quiet Few svojim impozantnim završetkom. I Can Almost See Them bi mogla biti izrazito dobra pjesma kada bi trajala nešto duže, što je neopravdan zahtjev za album na kojemu najduža pjesma traje 4 minute. Oddfellows se, nakon toga, opet vraća svojoj dosadnoj formuli. Odudara samo South Paw koja je svojim repetativnim refrenom najcatchy pjesma na cijelom albumu.

Najnoviji album Tomahawka nije ni po čemu ‘odd’, već je nakupina svih ispraznih generičnih klišeja žešće rock i metal glazbe. Iako, osim loših lyricsa, nema nekakvih očitih mana, biva okrnjen monotonošću i nedostatkom originalnih glazbenih ideja – što je tužno uzevši u obzir da je Mike Patton jedan od ljudi koji stoje iza ovog projekta.

Popis pjesama:
1. Oddfellows
2. Stone Letter
3. I.O.U.
4. White Hats/Black Hats
5. A Thousand Eyes
6. Rise Up Dirty Waters
7. The Quiet Few
8. I Can Almost See Them
9. South Paw
10. Choke Neck
11. Waratorium
12. Baby Let’s Play
13. Typhoon

Ostavite komentar: