Tides From Nebula u Močvari – na istoku ništa novo

Tides from Nebula

Nakon četiri godine, Zagreb (točnije Močvaru) su ponovno posjetili Tides From Nebula – poljski post-rock sastav u usponu na toj polu-mrtvoj sceni, sa četiri studijska albuma iza sebe. Začudo, predgrupa nije bilo pa su tako odradili puni set od sat i pol sa početkom negdje oko 22 sata.

U Močvari se okupilo stotinjak posjetitelja, čime je bend bio skoro pa iznenađen sudeći po nekim reakcijama gitarista Macieja Karbowskog. Jedna od prvih stvari koje se mogu primijetiti jest da Tides From Nebula jako brinu o svakom detalju osvjetljenja, efekata, kao i zvuka. Sve je unaprijed programirano točno po setlisti, a njihov tonac se brine da ništa ne krene po krivu.

Prvih deset do petnaest minuta upijate sjajan zvuk i cijelu atmosferu koju tročlani bend uspješno izgradi u kombinaciji sa svjetlosnim efektima. Tu dolazi do laganog pada, jer ono što je zapravo bitno – muzika, ne uspije održati intenzitet neko dulje vrijeme na razini. Bend nije uspio previše pobjeći od predvidljive dinamike žanra (prvo tiši dijelovi, pa zatim glasniji, “dramatični” dio), kao ni od harmonije koju smo već toliko puta prije čuli. Postoje bendovi kojima takve stvari polaze od ruke bez da se trude i dijelovi se grade tako da ni ne primijetite prijelaze između njih… jer muzika jednostavno “teče” (na pamet mi pada Isis). Kod Tides From Nebula to nije slučaj i bend igra šablonski, na sigurno.

Praktički bez greške su odsvirane neke starije stvari sa albuma “Aura”, “Earthshine” i “Eternal Movement”, a zatim je uslijedio veći dio setliste ispunjen stvarima sa ovogodišnjeg izdanja “Safeheaven”. Odsviran je i bis, koji nije uspio zapečatiti večer nekim značajnijim finalom.

Obožavatelji žanra su sinoć većinom uživali. Nemaju tako često u gradu priliku čuti dobro isproduciranog predstavnika, pa se onda i neki prosječni uradci provlače pod ”dobro”. Istina je ta da ako ne naprave neki veći zaokret u svojoj diskografiji i počnu uvoditi originalnije elemente u svoju glazbu, Tides From Nebula ne mogu očekivati veći proboj izvan dobro definiranih i davno utvrđenih granica post-rocka.

Ostavite komentar: