The Raveonettes u Zagrebu: histerična svjetla i mlaka publika

The RaveonettesDanski duo The Raveonettes ove je godine iznenadio svoje obožavatelje sedmim studijskim albumom, a kada su krenuli s objavama datuma nastupa, obradovali su i sve zagrebačke fanove najavom svog prvog koncerta u ovom gradu.

Iako je koncert bio najavljen odavno i za izvođača ovoga kalibra očekivalo se mnogo publike, prostor kluba Močvare bio je tek ugodno popunjen. Jedan od “krivaca” za to zasigurno je i koncert Maybeshewilla koji se odvijao u isto vrijeme te time ukrao nešto posjetitelja Raveonettesima.

Bilo kako bilo, u 22:00 sata, Sune Rose Wagner i Sharin Foo, zajedno s pridruženim bubnjarom i gitaristom koji je stalna postava live nastupa, izašli su na pozornicu i započeli svoj nastup. Koncert su otvorili, kako i doliči jednoj promociji albuma, pjesmom “Endless Sleeper” s posljednjeg albuma “Pe’ahi”. Da bi izvođenje te pjesme bilo čim izvornije, bend je odlučio iskoristiti i vizualne mogućnosti pa su jaka bijela svjetla histerično trepterila i time stvarala atmosferu sličnu onoj u spotu za taj singl. Nažalost, duo nije ima na pameti da čak i u tom spotu stoji upozorenje kako takva svjetla mogu biti opasna pa se isti light show protegnuo i kroz pjesme “Sisters”, “Killer in the Street”, “Wake Me Up”, “Z-Boys”, ali i mnoge druge. To je izazvalo poprilično negodovanje među publikom koja je, netipično za koncerte, krenula dalje od pozornice kako bi barem malo odmorila oči i spasila se ove psihodelije.

the raveonettesZa bend se ipak činilo da uživa, ali i da mnogo ulaže u live nastupe pa su između “Hallucinations”, “When Night Is Almost Done” “If I Was Young”, “Chain Gang of Love” i drugih od ukupno dvadesetak odsviranih pjesama učestalo izmjenjivali gitare i ostalu opremu podešenu i prilagođenu za svaku pjesmu ponaosob. Time su stvorili prepoznatljivu atmosferu garažnog zvuka u kojem se osjeti velik utjecaj 50-ih i 60-ih godina, uz velike količine elektronike i prizvuke surfa. Mračne tekstove ukomponirane u melodičan, ali ipak žestok i povremeno iznimno bučan zvuk nisu omele ni tehničke poteškoće sa Suneovim mikrofonom i gitarom koje su prilično brzo uklonjene.

Te trenutke tehničkih kvarova i tišine ljupka je Sharon pokušala iskoristiti za komunikaciju s publikom, no ista kao da nije bila zainteresirana za suradnju. Tek poneki odgovor iz prvih redova dao je naslutiti da publike uopće ima, dok je pak velika većina tokom cijelog koncerta nepomično stajala, a poneki su ovaj događaj očito iskoristili i da malo popričaju s prijateljima. S obzirom da cijena karte za hrvatske uvjete i nije bila nešto jeftina, prilično je surealna situacija u kojoj dobar dio posjetitelja izgleda kao da su slučajno zalutali na ovaj koncert.

Bend se nije dao omesti ovakvom hladnom publikom, a možda im je upravo ta pomalo tjeskobna atmosfera i odgovarala te su svoju hvaljenu kvalitetu zadržali tokom cijelog nastupa. Dapače, nakon nešto više od sat vremena svirke na bis su se vratili još energičniji pa je samo finale koncerta ujedno bilo i njegov najbolji dio. Kada je Sune odustao od gitare i latio se mikrofona u pjesmi “Recharge & Revolt” činilo se kao da koncert tek počinje, a ne da je pri samom kraju.

Da li se radilo o nekom naletu energije u prostoriji ili pukoj činjenici da je ta pjesma jedan od većih hitova Raveonettesa, nije poznato, ali svi su najednom živnuli i dozvolili da kroz “Aly, Walk With Me” koncert makar završi u odličnom raspoloženju.

Ostavite komentar: