Swans u Tvornici kulture: Oblak buke i munje koji se daleko čuju

swans

Swans; foto: arhiva

U zagrebačkoj Tvornici kulture jučer su nastupali Swans, Anna von Hausswolff i Dalstroy. Dva vrlo glasna benda za koje se bez problema mogao staviti štand gdje se prodaju čepići za uši. Ta glasnoća nije spriječila ugodno popunjen Veliki pogon Tvornice da uživa u vibracijama i dubokim tonovima koji tresu tijelo i bacaju u trans.

Swans, kao ponovo okupljeni, nisu razočarali ni podbacili, a dvije mlade snage pokazuju da se takva scena polako uspostavlja i postavlja nove temelje za mlađu publiku. Sve je išlo po planu i satnica je bila ispoštovana od strane organizatora. Ipak je riječ o Tvornici koja je duge godine proživljavala razne bitke s okolnim stanarima. Program mora biti gotov do ponoći, a glasnoća smanjena na dopuštenu razinu. No jučer su izašli iz tih okvira.

Prva je nastupala Anna von Hausswolff s pratećim bendom koji se sastoji od Filipa Leymana na syntovima i Karla Venta na gitari. Bend je, ni manje ni više, neopisiv. Anna kao pjevačica, gitaristica i klavijaturistica radi zvukove kakvi se do sada nisu mogli čuti. Njezin vokal prožet reverbom zvuči kao da pjeva s vrha planine. Visoke tonove pjeva bez problema, loopa ih i oni se vraćaju kao jeka. Filip Leyman uz pomoć synta i pedova proizvodi masivne ritmove, a bas je toliko nizak da tijelo krene vibrirati. Karlo Vento gitarom stvara bučne kolaže koji svaku pjesmu učini posebnom jer, može se reći, svaka izvedba postaje unikatna. U svojih 45 minuta prezentiraju svoj dom Švedsku i njene hladne krajeve. Annu von Hausswolff bi trebalo što prije dovesti opet u Hrvatsku, jer to što radi može biti sve bolje i bolje.

Dok su Anna i njezin bend završavali, u Malom pogonu prve tonove svira Dalstroy. Dalstroy je bend iz Osijeka, a pjevača i gitaristu možete još vidjeti kao klavijaturistu u Kandžijinim Golim ženama. Stvarno svestran tip. Sviraju muziku identičnu muzici kakvu su svirali bendovi June of 44, Big Black i Slint. Puno nepravilnih ritmova, buke i deranja. Iako publika nije prepoznala bend, oni su isprašili koncert bez i jedne greške. Ako žalite što niste mogli vidjeti navedene bendove tj. cijelu tu  Touch and Go scenu, Dalstroy je prava prilika da se približite toj sceni što bliže.

U međuvremenu Swans uređuju pozornicu za svoj nastup. Bend se sastoji od šest članova i svaki član ima minimalno dva pojača iza sebe. Svi oni koji prate Swanse znaju što se moglo očekivati. Michael Gira kao dirigent u kojeg cijelo vrijeme gledaju ostali članovi benda. Na njegov udarac gitare ostali se pridružuju i stvaraju zvuk grmljavine. Zanimljivi članovi s dugim stažom na sceni pridonose konačnom zvuku. Tu su Norman Westberg na gitari, Christophj Hahn na slide gitari, Phil Puleo na setu bubnjeva koji izgleda kao da se svira progresivna muzika s puno tonova i Chris Pravdica na basu. Falio je jedino Thor Harris na perkusijama koji izgledom podsjeća na mitskog kentaura.  Svirali su pjesme s novog albuma i stvari koje se nisu mogle čuti. Smiješno je kada se kaže da je koncert trajao 2 sata, a odsvirali su samo 6 pjesama. Uz uvodu „The Knot“ koja je trajala 50 minuta, pa odmah nakon toga prelaze na „Screen Shot“ i „Cloud of Forgetting“.

Nema pauza između pjesama, možda pokoja minuta da se naštimaju, ali cijeli koncert zvuči kao jedna velika mantra hipnoze. „Cloud of Unknowing“ i „The Man Who Refused to Be Happy“ polako približavaju koncert kraju. Publika nakon svake pjesme pokazuje svoju potporu do maksimuma. Atmosfera je najbitnija stavka na koncertu ovakvog kalibra. Swans kao bend nastaje još davne 1982. godine kao no-wave bend. Drže se toga dan danas i koriste instrumente kako bi prvenstveno stvorili zvuk i svirali ga sve duže i duže. Zanimljivo je kod takvih trenutaka to što mozak nakon toliko buke i repetitivnog zvuka stara vlastite melodije, tako da je svaki čovjek u publici imao subjektivan koncert u svojoj glavi. Za kraj ostavljaju „The Glowing Man“ i daju publici spektakularan kraj. Swans nisu kao drugi bendovi, a niti će drugi bendovi ikada biti kao Swans.

Odlična posjećenost pokazuje da na sceni ima interesa za ovakve eksperimentalne bendove. Polako se publika budi i odlično je što je sve puno raznolikosti. Bilo bi odlično kada bi organizatori koncerata ubuduće drugačije zvali određene bendove u određene prostore. Swanse i sličnu muziku je trebalo popratiti u sjedećem položaju. Swansima je ovo zadnja turneja, barem sudeći po Michaelu Giri koji će, nadamo se, i nakon Swansa nastaviti raditi ono što najbolje zna. Ako niste uhvatili priliku pogledati Swanse u Zagrebu, nađite vremena i pogledajte ih u sljedećem gradu na njihovoj turneji. Možda se nećete zabaviti na koncertu, ali doživjeti ćete nešto što ćete pamtiti dugo vremena i što će vas potaknuti da otvorite svoja vrata drugačijoj vrsti muzike.

Jedan komentar o “Swans u Tvornici kulture: Oblak buke i munje koji se daleko čuju

  • Horo

    Sve na mjestu, koncizno i jasno. To je dan kad kazem: “nista vise nije vazno…”
    Ali da je za sjedenje, nije. Da je za Laubu vise nego za Tvornicu, jest.
    Nazalost, oni koji su dosli oko 9 vjerojatno su jedva izdrzali na nogama.
    Btw, mislim da je bilo 2 i pol sata.

    Reply

Ostavite komentar: