Šta muzičari slušaju: Vinko Ergotić (Nellcote)

Pevač i gitarist sastava Nellcote, Vinko Ergotić, kaže da je za ovu rubriku izdvojio “par albuma iz ovog milenija koji su na mene jako utjecali i ostavili neizbrisiv trag. Albumi kojima se uvijek rado vraćam.” Nellcote možete čuti uživo u sredu, 12. jula, na Medvedgradskim glazbenim večerima u Zagrebu.

Spoon – Ga Ga Ga Ga Ga (2008)

Preko ovog albuma sam se upoznao sa Spoonom i preko noći su mi postali najdraži novi bend. Odmah sam išao kopati i po ostatku diskografije i ljubav se rodila. Ipak, ovaj album je ostao na vrhu. Zvučno je dosta raznolik, ali pun je pjesama koje ti se uvuku pod kožu, bilo da je to emotivna synth ubojica “The Ghost of You Lingers” ili gitarama nabrijana “Don’t Make Me a Target” ili pak feel good „akustične“ “Rhthm & Soul” i “The Underdog”. Kraljevi indie rocka, šteta što premalo ljudi to zna.

Wolf Parade – At Mt Zoomer (2008)

Jedan od onih albuma za kojim sam dijelio opsjednutost zajedno s Lovrom (gitarist u Nellcoteu). Preslušavali smo ga i komentirali mjesecima kad je izašao, a kad bi na playlisti došla neka od pjesama s albuma zahtijevala se potpuna tišina. A onda potpuno prepuštanje. „Zoomer“ zvuči kao da su se Spencer i Dan žarko natjecali tko će izbaciti bolju stvar. Tako su se i nama vremenom favoriti mijenjali – “Fine Young Canibals”, “Language City”, “California Dreamer”… Pun je odličnih momenata.

The Mars Volta – Deloused in The Comatorium (2003)

„Deloused“ me uveo u progresivnu glazbu. Ta agresivnost sviranja, ludi obrati u pjesmama, divlje i lijepo istovremeno, jednostavno zvuči kao ništa snimljeno prije, a ni poslije toga. Bezvremenski. I dan danas me uspije pogoditi kao i prvi put kad sam ga čuo. Omar je genijalac svoje vrste, a Cedric jedan od najboljih frontmana ikad. Album je cjelina, obavezno se preslušava u komadu od početka do kraja.

CocoRosie – Noah’s Ark (2005)

Zanimljivo je i pomalo čudno da sam do ovih sestara došao preko The Mars Volte, na nekom forumu. Riječ je o potpuno drugačijoj priči. Minimala, akustika, elektronika, a na vrhu svega toga dva čarobna vokala od kojih je teško ne ostati opčinjen. Bianca i Sierra stvaraju predivan bittersweet svijet unutar svoje sobe. Bile su i ostale direktna inspiracija. “Beautiful Boyz” i “South 2nd” bi mogle biti najtužnije pjesme ikad otpjevane.

Titus Andronicus – THE MONITOR (2010)

Još jedna ploča koja je u meni probudila pozitivnu agresiju i prkos. Ispucavanje frustracija kroz suvislu, konceptualnu cjelinu. Patrick Stickles piše odlične, uvjerljive punk tekstove. Uvuče te u svoje priče i postaje tvoj heroj kroz cijeli album. Svaka pjesma je himna za sebe, a album totalna terapija!

Tame Impala – INNERSPEAKER (2010)

Moderna psihodelija na koju sam se jako navukao tih godina. A i danas album zvuči svježe. Činjenica da je Kevin sve napravio i snimio sam u sobi samo pojačava genijalnost ovog albuma. Ima sve: groove, kul efekte u koje se lako ušuškaš i, ispred svega, odlične gitarske rifove. Nije svaka pjesma za pamćenje, ali zvučna slika albuma je savršeno pogođena, po mom ukusu.

Ostavite komentar: