Šta muzičari slušaju: Srđan Kovačević Mengele (Gužva u 16-ercu)

Gužva u 16-ercuBasist Gužve u 16-ercu, Srđan Kovačević Mengele, na upit koje albume sluša u zadnje vrijeme, rekao je sljedeće: “Htio bih napisati nešto što me pokrenulo, okrenulo, nešto što nije bilo lako dostupno poput klinačkih Metallica, Slayer ili sličnih bendova…

Nije tu riječ o zabranjenom voću, u pitanju je samo dječačko čuđenje koje nije prestalo do danas. Da, i meni je zanimljivo kako je to moguće, sve si ove albume mogu puštati po cijele dane iznova i neće mi dosaditi. Red bi bio krenuti, jel da?”

Šarlo Akrobata – Bistriji ili tuplji čovek biva kad… (1981)

Neki bi rekli da sam budala, e neka sam. Od svega što se moglo napraviti i imati na pladnju, ovaj bend je napravio najviše, i kao bend, i kao inovatori, a ponajviše kao vrsni tehničari i znalci instrumenata. Volio bih da se pojavi neki trojac ovakve snage, želje, upornosti, kvalitete, ali mi je unaprijed jasno da se to više nikada neće dogoditi. Nepotrebno je spominjati što su članovi napravili kasnije, bit je srž, korijen, zbir svega što se može percipirati slušajući najveće remek djelo. Nek se pokriju ušima svi pred mojim bogovima.

Pixies – Doolittle (1989)

I sad mi svira, od toga se ne može pobjeći. Ima nešto u toj čaroliji vilinskoj koju nam usađuju u uši. Pročitaš tu i tamo, da nije njih ne bi bilo ni… ni… ni… a znao si da možda ne bi bilo niti… – sve su napravili sami. Da, imaju oni još albuma, izabrao sam najpopularniji zato što je najpopularniji, i kod sljedećeg benda ću izabrati najpopularniji album. Što je u tome loše?

NoMeansNo – Wrong (1989)

Ime jednog mog benda nosilo je ime ovog albuma. Tog ljeta 1992. dobih TDK kazetu, nakon toga sve ostalo je bilo manje od njih, kao da nije bilo vrijedno slušanja. Jednom, na bezveznom slavlju (valjda rođendan) probaš vrhunsku sladoled tortu i nakon toga više nikada, nitko nije u stanju ponoviti taj okus. Neusporedivo s bilo čime.

Pasi – Reci mi da li te boli (2011)

Puno truda, a malim se pokazuje, pametno uho čuje. Da su mi krvavi neprijatelji isto bi ovdje visili. Zaslužili su kapu dolje definitivno. Hej, to što su zaslužili i što su prijatelji, ma najbolje od svega je što ne mogu izvaditi njihov CD iz radija u autu, a ne smeta mi. Kad upalim komp, hoću onaj program za slušanje glazbe, odma’ mi nudi bend sa P. Kako? Kako?

KUD Idijoti – Bolivia R’n’r (1989)

Koliki koncerti, pijanke, slavlja, ništa ne može proći bez naših najdražih. Nažalost, Tuste više nema, ali to nije razlog da ih ne pustimo po tko zna koji put…

Ostavite komentar: