Šta muzičari slušaju: Saša Rogić (Tanker)

Saša Rogić RogaSaša Rogić Roga, gitarista banjalučkog stoner/sludge metal sastava “Tanker”, koji će nas uskoro obradovati svojim drugim studijskim izdanjem, rado nam je izašao u susret i podijelio sa čitaocima Balkanrock portala listu sačinjenu od tri albuma, koje u posljednje vrijeme najradije sluša. 

Hellyeah – Band of Brothers (2012)

Ne mogu sa sigurnošću reći da želim da čujem bend koji će da zamjeni Panteru, ali dok slušam ovaj album, i to odmah na prvoj pjesmi “War in Me”, čujem Hellyeah koji je napokon pogodio u sridu. “Band of Brothers” je definitivno dobar metal album koji ima šmek Pantere, Damageplan i svega onoga šta je Vinnie Paul sa svojim bratom Dimebag Darrell-om (R.I.P.) proživio u muzičkoj karijeri. Mnogi smatraju da je Hellyeah vještački bend koji na silu živi na zaostavštini Pantere, ali meni njihova svirka godi, jer je jednostavna i što je ne komplikuju bez potrebe. Pravi hard bend.

Mastodon – The Hunter (2011)

Šta ima da pričam o ovom albumu? O ovom bendu? “The Hunter” je remek djelo koje još jednom uspijeva da rock-metal muziku predstavi u potpuno novom svjetlu. Još me i “Crack The Sky” iz 2009. godine hipnotisao njihovim nestandardnim gitarskim harmonijama i pjevanjem, ali “The Hunter” je definitivno lektira za sve i jednog muzičara koji danas postoji i radi. Gitare su toliko raznovrsne, toliko efekata na jednom albumu, a sve nekako umjereno smiksano i nema pretjerivanja. Jednom prilikom smo ga Mika iz Sopota i ja pjevali iz sveg glasa cijelu noć, do zore, glasno odvrnutog na razlasu u brdima kod Mrkonjić Grada. Kada se na probama sa Tankerom “razbijemo” bukom onda sviramo “Stargasm” da se resetujemo i umirimo.

Black Label Society – Order of the Black (2010)

Zakk Wylde je mega-vladar električne hard gitare. Neponovljivi bradati nabildani dugokosi divljak koji “satire” gitaru, bilo električnu ili akustičnu, i onda sjedne za klavir i odsvira srceparajuću baladu. Album “Order of the Black” slušam već godinu i po dana bez prestanka. Za svakog hard rockera koji muziku sluša iz zabave, “BLS” je pravi bend. Nema mudrovanja, pojačalo odvrnuto do daske, žestoki rifovi, lobanje i kožne jakne, bajkerske boje, žestoke gitarske sole. Ono što mi se svidjelo na “Order of the Black” je što su posvetili više pažnje produkciji i zvuči punije za razliku od ranijih albuma. Kao da je Zakk imao više vremena da se zanima svojom muzikom, jer više nema Ozzyja da mu daje raspored dnevnih aktivnosti.

Ostavite komentar: