Šta muzičari slušaju: Riđi Riđ (High5)

ridi-rid-high5High5 novim singlom poručuju mami, ali i svima ostalima da su napokon uspjeli. Dovoljno je reći da je bend na promociji svog debi albuma uspio rasprodati Veliki pogon Tvornice kulture. Slušaju ih svi, od mlađih do starijih generacija, a upravo je zadnji singl „Mama, napokon sam uspio“ poharao radijske, ali i televizijske postaje, a videospot je u mjesec dana sakupio 182 000 pogleda. Svoju listu albuma složio je Riđi Riđ.

„Za početak jedan mali disclaimer. Kada sam krenuo raditi ovaj izbor odlučio sam se ograničiti na novije albume, odnosno albume koji su izašli u zadnjih godinu-dvije jer stvarno mislim da u zadnje vrijeme, barem što se rapa tiče, izlazi jako puno dobre, zabavne i raznovrsne muzike. Također, izbor sam napravio uzimajući u obzir samo albume koji bi se mogli svrstati pod rap ili neke njemu bliske/srodne žanrove (npr. trap, grime i sl.), čisto da se malo kroz ovaj pregled prikaže koliko je rap zapravo raznovrsna forma unutar koje, ako si malo otvoreniji k novim iskustvima, možeš naći hrpu toga što bi te moglo oduševiti i zabaviti.“

Vince Staples – Summertime ’06 (2015)

Vince mi je trenutno jedan od najdražih repera. Ovaj mladi momak koji dolazi iz istog kvarta kao Snoop Dogg (kao i Snoop, član je Cripsa) radi muziku koja je tvrda i ulična, ali je u isto vrijeme i pametna i promišljena te bira instrumentale koji su moderni i u toku, ali nisu šablonska kopija onog što je sada popularno. O temama koje obrađuje, bilo da se radi o bandama i uličnom nasilju, rasizmu ili muško-ženskim odnosima priča na jedan hiperrealan način, uglavnom bez nekog prenemaganja i propovijedanja, većinom tako da opiše i prezentira neki motiv ili situaciju pa na slušatelju ostaje da iz toga za sebe izvuče značenje.

Young Thug – Jeffrey (2016)

Young Thug je zapravo debil. Fura se na to da je nekakav čudak i ekscentrik pa nosi haljine i naziva pjesme po drugim poznatim ličnostima kako bi dobio publicitet. U pjesmama ga obično ne razumiješ ništa jer promumlja sve riječi, a i kada ga razumiješ, uglavnom samo priča neke gluposti o trošenju para, drogiranju, snošaju i ubijanju ljudi. Svejedno, flowovi i melodije do kojih pritom dolazi (uz veliku pomoć svog audio inženjera i autotunea) su mi toliko zabavne, moćne i sulude da bih ga po cijele dane mogao slušati kako mumlja i cvili. Neki će reći da je on pravi umjetnik jer svojom glazbom i imidžom krši neka ustaljena pravila i norme koje su tipične za rap i hip hop, što je možda i točno, a možda si ljudi samo trebaju nekako opravdati to da im se sviđa najgluplja moguća muzika. Kako god bilo, meni je Thugger zakon.

Schoolboy Q – Blank Face LP (2016)

Ovdje sam komotno mogao staviti bilo koji album koji je u zadnjih par godina izbacio netko od TDE ekipe (npr. Kendrick Lamar ili Isaiah Rashad), ali eto odlučio sam se ipak za Schoolboya koji se meni po stilu i pristupu najviše sviđa. Raznovrsni instrumentali, Schoolboy koji na ovom albumu pokazuje jako velik raspon što se tiče deliverya, flowa, općenito ideja za to kako konstruirati pjesmu i gosti koji su, svi osim Kanyea Westa (minuta šutnje za njegovu glazbenu karijeru), na visokoj razini.

Skepta – Konnichiwa (2016)

Skepta je car. Legenda grime scene, koja je ove godine izbacila albumčinu. Kada slušaš ovaj album dođe ti da staviš na sebe komplet šuškavac trenirku i odeš u grad razbijati izloge i paliti policijske aute. Prava je šteta da kod nas grime nije popularniji, jer je to muzika koja je dušu dala za divljanje u klubovima i na koncertima.

Danny Brown – Atrocity Exhibition (2016)

Ovaj kreštavac se svojim novim albumom odlučio na eksperimentiranje i potpuni zaokret u odnosu na njegov prethodni materijal. Album definitivno nije za svakoga, nema tu nekih klupskih hitova i bangera, puno je melankolije i Dannyjev vokal će mnogima biti nepodnošljiv. Unatoč tome, Danny je jako jako dobar MC, čitav album ima neku priču i dobro funkcionira kao cjelina, produkcijski je jako zanimljiv i drugačiji od bilo čega što se trenutno može čuti i zato mu definitivno vrijedi dati šansu.

Bonus materijal:

Lil Yachty – Lil Boat (2016)

Ovdje ne treba previše trošiti riječi, samo si pustite i uživajte jer ovo je najveća srećica od muzike koja postoji.

Ostavite komentar: