Šta muzičari slušaju: Ninoslav Dobrijević Tiki (ex-Neuro)

Ninoslav Dobrijević TikiNinoslav Dobrijević Tiki je banjalučki muzičar, producent i tonac, koji je sarađivao sa brojnim poznatim bendovima, a većina publike ga prepoznaje po plodonosnoj saradnji sa bendom Neuro.

“Za razliku od većine kolega muzičara mene je nekako zapalo da sam mnogo više slušao domaće izvođače nego strane. Valjda je jezička barijera učinila svoje, pa sam uvijek strane albume nekako više percipirao kroz muzički sadržaj, dok su domaći autori ostavljali kompletniji utisak kroz tekst i emociju koju on sa sobom nosi. Zato ne zamjerite što ću pomiješati obje strane, na način na koji su oni uticali na mene”, pojašnjava Tiki.

Razni izvođači – Svi marš na ples (1980)

Prvi album koji bih izdvojio, zapravo nije album, već kompilacija, a moram ga navesti jer je u pitanju prva kaseta koju sam doslovce uništio preslušavajući je opet, i opet, i opet… Možda danas i ne bih znao zašto me je to toliko “radilo”, ali sam kao klinac bio strašno uzbuđen dok sam slušao te pjesme i nekako mislim da je upravo ta ploča odredila sve ono što sam slušao poslije nje…

EKV – Samo par godina za nas (1989)

Album koji je pomjerio moju percepciju muzike i uz koji sam skontao koliko muzika može biti teška i ozbiljna. Ja kao dvanaestogodišnjak nisam najbolje kapirao stvari, ali dobro se sjećam da su stariji stalno pominjali tog Milana. I onda na televiziji (da, tada se rock muzika mogla vidjeti u udarnim TV terminima) vidim spot za pjesmu “Oči boje meda” sa albuma “Ekatarina Velika” iz 1985. godine i odlijepim. I skontam ja tog Milana. Plava kosa, prodorne oči… nešto što te omađija. Naravno, ubrzo sam skontao da je to Bojan Pečar. Ali, tada sam možda podsvjesno shvatio koliko su svi članovi benda bitni da bi bend bio to što jeste. Da… poslije sam počeo da sviram bas gitaru.

Van Gogh – Strast (1993)

Album koji se desio u momentu kada sam počeo da sviram. Neponovljivi vrhunac jednog benda. Nenormalna količina energije koju stvaraju tri čovjeka. I moji užasni pokušaji da odsviram te pjesme. Živo izvođenje tih pjesama dvije godine kasnije na Trgu Republike u Beogradu ostaće jedan od najboljih koncerata na kojem sam bio. Rat se tek završio i ja sam shvatio da nisam samo preživio, nego da sam i živ.

Metallica – Metallica (Black Album) (1991)

Album na koji je suvišno trošiti riječi. Dupla kaseta koju mi je otac donio sa službenog puta sa sitno ispisanim tekstovima pjesama. Da se nauče napamet. I naučili smo ih napamet svi iz društva. Ubrzo je rat učinio svoje i kada je od oca ostalo samo njegovo auto, sjedili biSMO nas petorica, šestorica u njemu i slušali ovaj album ponovo i ponovo. Tada se gorivo kupovalo od švercera. U flaši od litar i po. I mi smo ga kupovali, ali ne da bi se vozili, već da bi napunili akumulator i slušali Metallicu. I danas kad stanem za mikser u glavi čujem zvuk tog bubnja!

Pink Floyd – Pulse (1995)

Jedan od najboljih koncertnih albuma ikada. Znam da ta dva i po sata nisam disao. I svako novo gledanje je bilo novi doživljaj. Potpuno ludilo. Postavljanje standarda za generacije koje dolaze. Možda sam tada i poželio da budem dio velikih koncerata i da radim nešto slično. Tek kasnije sam sebi priznao to.

Tool – 10.000 Days (2006)

Album. Koncept. Priča. Zvuk! Desio se u periodu kada sam već duboko zagrizao u muzičke vode i kada sam stvari počeo da posmatram na jedan drugi, analitički način. Na prvu sam pokušao da mu nađem manu. Naravno nisam uspio. I naravno da me kupio. I naravno da njime, kao i većina mojih kolega, testiram razglas na koncertima.

“Ono što slušam ovih dana, zbog posla kojim se bavim, možda i nije moj izbor na prvu. Zato i ne želim previše pričati o tome. Mislim da je za realno sagledavanje stvari ipak potrebna neka distanca. Kad za koju godinu isfiltriram sve ovo… pričaćemo”, dodaje Tiki.

Save

Save

Save

Ostavite komentar: