Šta muzičari slušaju: Nino Rak (Ti Ritu Piri Pip)

hl2hNino Rak, basist u šibenskom bendu vrlo zanimljivog naziva Ti Ritu Piri Pip prisjetio se nekih albuma „za sva vremena“.

Kaže: „Baš i ne slušam nešto nove izvođače što se strane scene tiče, em što se nema vremena em što smo zatrpani s previše informacija i meni je to gotovo nemoguće pratiti. Jedino šta pratim je „naša“ balkanska scena i tu stvarno ima puno puno toga dobrog. E sad budući da ne slušam nova izdanja odredit ću nekoliko albuma „za sva vremena“ i mislim da su to albumi koji bi trebali ući u školske udžbenike.“

Pantera – Vulgar Display of Power (1992)

Ja kao mladac sam dosta bio u heavy metal vodama i stvarno sam se naslušao svega i svačega, razbacivala se kosa (naravno dok je još bila na glavi) na sve strane na razno razne čvrste riffove. Sepultura je „vladala’“ u to vrijeme a onda su se pojavili ONI. Bend koji me je izuo iz cipela na prvo slušanje, tu još govorim o njihovom prvom albumu, no kad je izašao Vulgar Display of Power to je bilo to, toliko čvrstine i sinkopiranih ritmova u jednom mi je sjelo „kao budali šamar“. Jedan od rijetkih HM albuma koji spadaju u remek djela.

Red Hot Chili Peppers – Blood Sugar Sex Magik (1991)

Što reći o ovom albumu osim savršeno, bez i jedne greške od svirke pa do produkcije. Album kojeg staviš u player i svaka pjesma ne da je dobra, nego odlična. Album koji možeš staviti od početka i slušati ga do kraja bez da preskočiš i jednu pjesmu i na kraju ti bude žao što je završio mora biti album za sva vremena. Peppersi su me inače malo udaljili od heavy metal voda i uputili me u groove glazbu na kojoj sam i dan danas ostao, naravno moram napomenuti ne svi albumi od Peppersa samo ovaj, Mothers Milk i One Hot Minute, sve iza toga odlazi u drugu fazu benda i to benda za široke mase, a ja sam ipak malo „old skuuul“.

Faith No More – King for a Day (1995)

Ovo je tek masterpiece od albuma, bend koji mi je inače najdraži bend u životu, bend zbog kojeg sam počeo svirati bass gitaru, bend koji ima jednog i jedinog Mike Pattona koji glasom može sve i još malo više od toga. Ovaj album je jedan od najhrabrijih albuma ikad napravljenih, toliko stilova u jednom, a opet tako pametno složeno da se čovjek stvarno zapita jesu li su oni s ovog planeta ili su nam došli odnekud malo pokazati kako se to radi.

Rage Against the Machine – Rage Against the Machine (1992)

Ufffff, albumčina stoljeća kad te pogodi teški HM riff s funk-rock ritam sekcijom onda te to drma i drma i drma i nema kraja. Album koji ću uvijek pamtiti jer nisam mogao vjerovati da se netko sjetio napraviti takvu kombinaciju glazbe i angažiranih tekstova u jednom. Ono kad se kaže prvo pa muško. Nešto najenergičnije od glazbe što se može ponuditi, a životna želja je poslušati to uživo ako se ikad ukaže prilika.

Tom Waits – Small Change (1976)

Ono što je Rambo Amadeus za Balkan to je ovaj „luđak“ za ostatak svijeta. Tip koji je izdao mali milijun albuma i svaki je drugačiji od onog prethodnog, a opet ima svoj isti potpis, što reći osim savršeno. Ovo mi je njegov najdraži album koji me opušta i smiruje, album koji te može u mislima odvesti od zadimljenog jazz bara pa do Havaja ako treba, na tebi je da se opustiš i pustiš da te nosi.

Ostavite komentar: