Šta muzičari slušaju: Nino Marević (Brain Production)

Foto: Matej Krpan

Foto: Matej Krpan

Brain Production, rokeri s Krka, nedavno su predstavili singl i spot “Stvarnost”, a dok čekamo njihov novi album gitarist Nino Marević otkrio nam je koji su mu albumi postali vrlo dragi.

“Baviti se glazbom za mene je oduvijek osim samog sviranja i stvaranja značilo slušati, bilo tuđu glazbu, bilo kolege muzičare s kojima sviram. Slušanje smatram ključnim faktorom uspješnog glazbenog rasta, koji nikada ne prestaje. Postoji mnogo albuma koji su me tokom godina potaknuli, usmjerili i obuzeli pa tako i danas velik dio svojeg vremena provodim istraživajući sve moguće žanrove koje mi uho podnosi. S obzirom da mi je jako teško zamisliti ijedan trenutak bez glazbe i u moru svega ponekad isplivaju zaista zanimljivi komadi zbog kojih playlistu mijenjam iz tjedna u tjedan, odlučio sam se ipak koncentrirati na ovih nekoliko albuma koji su mi tokom godina ili u zadnje vrijeme postali vrlo dragi, i donekle formiraju neku zvučnu kulisu mojih dana.”

Melvins – (A) Senile Animal (2006)

Melvinse sam slušao i volio i prije ovog albuma, kojeg sam prvi put čuo tek nekoliko godina nakon izlaska, i od prvog slušanja ovo mi je njihov omiljeni album. Poznati po svojoj hiperprodukciji i ogromnoj diskografiji, ovaj album utjelovljuje sve ono najbolje od njih. Riffovi prže od prvog do zadnjeg trenutka, neovisno o brzini, tonalitetu i raspoloženju, ni u jednom trenutku ne dolazi do zamaranja slušatelja, što im se znalo puno puta događati na ostalim izdanjima. Zvuk je minimalno isproduciran, i energija je postignuta duplim bubnjem i savršenom svirkom. Vokali i melodije nikad opasniji, jasniji i moćniji, a opet dozvoljavaju i spontano pjevušenje. Ono što me često odbija kod žestokih bendova je nedostatak forme i kompozicije, na ovom albumu to nije slučaj, ovo su sve redom prvorazredne rock pjesme, a to je ono što ostaje i traje.

My Bloody Valentine – Loveless (1991)

“Nevermind”, “Blood Sugar Sex Magik”, “Ten”, “Gish”, “Out Of Time” i hrpetina drugih bezvremenskih albuma, svi izašli 1991. Jedan od njihovih generacijskih kolega je i “Loveless”. Kao što često biva, i ovaj album sam otkrio dosta kasnije od gore navedenih, više popularinijh, ali oduševljenje nije izostalo. Za nekoga možda buka, ali za mene definitvno jedno od najnježnijih bučnih izdanja ikad. Zvučni zidovi gitara koje na trenutke preuzimaju apsolutnu moć nad ostalim instrumentima eterično se pretapaju s ponekad gotovo šaputavim vokalima i tvore najdivnije harmonije. Često pomislim na slapove dok slušam ovaj album, jednostavno ta neka nezaustavljiva protočnost i šum potpuno me obuzmu svaki put.

Deconstruction – Deconstruction (1994)

Za one slabije upućene, radi se o jednokratnom projektu u kojem su Dave Navarro i Eric Avery pokazali zašto su jedni od najboljih gitarističko-basističkih parova ikad. S obzirom na iznenadni raspad Jane’s Addictiona, ovo je zapravo nikad ostvareni follow up za “Ritual de lo habitual”, minus Perry Farell i Stephen Perkins. Od prve “L.A. Song”, pa do zadnje “Kilo”, album odiše nevjerojatnom svježinom, energijom i ludilom. Oslonjeni na dotadašnji rad matičnog benda, na ovom su albumu još dalje zakoračili u eksperimentiranje, i malo zaobišli macho imidž i zvuk kojemu je uvelike doprinosio Perry Farell.

Nick Drake – Pink Moon (1972)

Posljednji i najbolji album prerano preminulog Nicka Drakea. O svakoj pjesmi na ovom albumu mogao bih napisati stranicu. Nevjerojatno je koliko toga uspijeva reći čak i kada se radi o najjednostavnijim mogućim kompozicijama. Slušajući pjesmu po pjesmu, kao da čitam dnevnik u njegovoj sobi. Unatoč depresivnoj naravi autora, od posljedica koje je na kraju i preminuo, ovaj album predivno je i istovremeno bolno i radosno iskustvo. Neiscrpan izvor inspiracije jer svojom otvorenošću pušta ogroman prostor za maštu, koja me svaki put odvede u drugom smjeru. Svakako bih istaknuo i samo sviranje gitare, koje mi je kao gitaristu otvorilo neka vrata za koja se nisam ni nadao, tehnika i štimovi koje koristi ostavljaju bez daha u svakom trenutku. Volim reći da je “Free Ride” jedna od najžešćih pjesama koje znam.

Save

Ostavite komentar: