Šta muzičari slušaju: Matea Milevoj, Jordi Ilić i Jelena Božić (Tús Nua)


Zagrebačka trojka Tús Nua prošli mjesec objavila je debitantski album “Horizons”, a za Balkanrock su Matea Milevoj, Jordi Ilić i Jelena Božić izdvojile albume koje slušaju u posljednje vrijeme.

Matea: Tycho – Epoch (2016)

Scott Hansen, poznatiji kao Tycho, jedan je od meni najdražih glazbenika. Kao veliki fan elektronike, odlučila sam odabrati “Epoch”. Taj album čini posljednji dio trilogije uz “Dive” i “Awake”, za koje bih vam također savjetovala da svakako poslušate ako već niste. Ovaj je projekt specifičan po tome da se svaka pjesma može prilagoditi svakom raspoloženju, i upravo iz tog razloga već dugo vrtim “Epoch” na repeatu. Stoga, ako želite obogatiti glazbenu biblioteku predivno isproduciranom glazbom, Tycho je prvi kojeg ću preporučiti.

Jordi: Mogwai – The Hawk is Howling (2008)

Iako je prošlo već skoro 10 godina od izlaska ovog albuma, ja sam ga ipak otkrila malo recentnije. Za Mogwai znam već godinama, otkad sam počela intenzivnije slušati post-rock, ali ga iz nekog razloga nisam slušala do unazad dvije godine kad mi se počeo sporadično pojavljivati na playlistama. I onda sam čula ovaj album pa mi se Mogwai za stalno ugnijezdio na mojim playlistama, do te mjere da me već ljudi pitaju kad se družimo „e Jordi, možemo slušat nešto šta nije Mogwai ili Slowdive?“. Mislim da mi se ovaj album toliko sviđa jer je veoma raznolik, a svejedno ima prepoznatljivi Mogwai zvuk. Prožet je melankolijom (iz moje perspektive), što se patniku u meni sviđa. Ovo je jedan od onih albuma koji mi ne može dosaditi koliko god i kad god ga slušala; prvi put kad sam čula “The Sun Smells So Loud”, petu stvar s albuma, poslušala sam je sigurno 30 puta zaredom.

Jelena: Alcest – Kodama (2016)

Nedavno sam dobila preporuku za ovaj francuski projekt i zalijepila se k’o žvaka za njega. Meditativna vožnja, prebiranje po memoriji, otpuštanje. Za malo drugačiji, ali ništa manje lijep provod, preporučujem njihov “Shelter” (na kojem gostuje Neil Halstead iz Slowdivea). Ne razumijem ništa šta pričaju, ali manje mi je u ovoj priči bitno.

Tús Nua: Slowdive – Souvlaki (1993)

Album star koliko i Jordi, svima trima jedan od najdražih generalno. Mislim da je veoma čest odgovor na pitanje „šta ćemo slušat?“, ushićeno „SLOWDIVE!“. “Souvlaki” ima tu neku posebnost koju nismo čule kod drugih bendova, čak je ni sam Slowdive nije uspio ponoviti na svom novom (iako odličnom) albumu iz 2017. Mislim da je stvar u tome što je cijeli album pun pjesama u kojima ništa ne odskače od ostatka, u smislu da se ništa ne ističe, već je sve jedna velika atmosferična, dobro izaranžirana, shoegaze masa koja te uvuče i ne da ti van. Album s kojeg nam je nemoguće odabrati omiljenu pjesmu jer su sve divne i toliko jednostavno iskrene.

Ostavite komentar: