Šta muzičari slušaju: Marko Matijević Sekul (Manntra)

ManntraPjevač i gitarist benda Manntra Marko Matijević Sekul kaže kako trenutno nema baš previše volje slušati glazbu, jer je zaokupljen produkcijom, no evo što u posljednje vrijeme sluša dok putuje.

Ghost – Infestissumam (2013)

Kad sam ih otkrio negdje prije malo više od dvije godine imali su samo demo vani na MySpaceu. Sjećam se toga, bio sam oduševljen, ali nikada nisam ni sanjao da će postati mega akt. Danas mi je drago i osjećam se kao da sam tamo bio od njihovog nultog dana (još se sjećam razgovora kojeg smo imali preko ondašnjeg MySpacea s tadašnjim malim bendom zvanim Ghost). Nevjerojatan album su napravili u klasičnoj maniri Black Sabbatha, sataniziranim Beatlesima i još malo mekih nota s ritualnim propagandama. Odličan bend i još bolji album, korak naprijed od prošlog.

Justice – Cross (2007)

Ako je Ghost sataniziriani ritaulistički Monty Python cirkus u rocku, onda su to definitivno Justice u electro francuskom houseu. Uvijek ta borba medu HC fanovima: oni ili Daft Punk? Ja ću samo reći da Phantom Pt.2 (koja koristi sampleove glavne teme legendarnog filma Daria Argenta „Tenebre“ u izvođenju starog benda Goblin) predstavlja kako bi trebala zvučati svaka stvar u disko klubovima bez debilnih zvukova današnjih smiješnih sub baseva i retardiranih dosadnih ženskih vokala. (Veliki uzor u eletronici za Manntru definitivno s provučenim synhtovima kroz gitarska pojačala su upravo Justice – svašta smo radili i radimo!)

Pendulum – Immersion (2010)

Nakon skoro dvije godine opet se našao u mom CD-playeru. Genijalan album ovih Australaca gdje su odlično spojili neke stvari koje su u prvu ruku nespojive. Iako pjevač očito nema smisla za humor i na koncertima izgleda kao da će se svakog trena onesvijestiti od dosade (ili epilepsije), genijalac je kao producent i majstor sudeći po onome što proizvodi u studiju s ovim albumom. Makar su sada klinci toliko izgadili taj Drum N Bass da se na samo spominjanje njega većini ljudi diže kosa na glavi (s razlogom), Pendulum možda nisu prvi, ali su najkvalitetnije napravili korak prema mainstreamu koji me podsjetio na Prodigy (isto jedan bend koji me puno inspirirao – nekada, nažalost, i previše, moram reći). U svakom slučaju, album za poslušat (makar je već izlizan).

Ostavite komentar: