Šta muzičari slušaju: Lucija Potočnik (ex Mika Male, Irena Žilić)

Četiri albuma koja zauzimaju posebno mjesto na njezinoj listi za reprodukciju odabrala je Lucija Potočnik koja je, između ostalog, svirala bas u zagrebačkom bendu Mika Male. Osim toga, surađivala je i s Denisom Katanecom i Žen. S djevojkama iz Žen još surađuje na projektu Pelin Kan, a uz sve to odnedavno svira bas u bendu Irene Žilić.

Puno toga se može reći o ovoj mladoj glazbenici, ali najzanimljiviji je njezin odnos prema glazbi koju pronalazi na Last.fm-u, na domaćim i inozemnim portalima ili po preporukama prijatelja. Ponekad se zaleti na koncert nekog nepoznatog benda ili izvođača pa, njezinim riječima, ” lupam se po čelu gdje sam bila prije tog koncerta”. Takva otkrića nalazi i među predgrupama na koncertima. Tako je Sama Amidona otkrila na koncertu Bon Ivera u Beču prije pet godina. Sve ovo je zanimljivo jer, mnogi će posvjedočiti, Lucija je snažan utjecaj na glazbene ukuse onih koji je poznaju, bilo posredno ili neposredno. Možemo se samo pitati na koliko je ljudi i koliko otkrića utjecala nekim daljnjim vezama, jer svi koji je znaju mogu reći koliko je dobre glazbe stavila na njihove playliste, a da nisu odmah ni shvatili da potječu od nje. Iako kaže da je ovo vrlo mala brojka za navođenje svih albuma koji bi se trebali nalaziti na njenom popisu, ipak je odabrala četiri.

Bon Iver – 22, A Million (2016)

Sve što Justin Vernon napravi, završi na mojoj playlisti. Ne mogu reći da sam objektivna kad se radi o njemu, ali ni ne možeš biti oko glazbe koju voliš, jel? Kod novog Bon Iver albuma bitne su dvije stvari – Justin je tijekom godina između ovog i pretposljednjeg albuma surađivao s mnogim i raznolikim glazbenicima, od svake suradnje uzeo ono što mu treba i pretočio to u svoj rad s Bon Iverom. Druga stvar, i dalje fura taj svoj auto-tune, a ja i dalje padam na dupe.

Mogwai – Hardcore will never die, but you will (2011)

Jednog dana ću snimiti post rock EP ili čitav album i zahvaliti Mogwai za genijalan utjecaj. O ovom albumu ne mogu puno reći, treba ga poslušati. I opet i opet i opet.

Fleetwood Mac – Rumours (1977)

Kažu da se od starijih puno da naučiti. Od ovog albuma učim svaki put kad ga iznova slušam, a bome mu se svako malo vraćam. Osim toga, “Second Hand News“ je odlična kad ujutro treba krenuti na posao, a “Dreams“ je fil gud za bilo koji dio dana. Udala bih se za glas Stevie Nicks da mogu.

Radiohead – In Rainbows (2007)

Možda ga ne slušam toliko često u zadnjih nekoliko mjeseci, ali ga nikad neću maknuti s liste. Nosim ga na pusti otok. I koliko god da ga puta ponovno poslušam, aktivno ili pasivno, pronaći ću neki novi detalj. Radiohead me naučio slušati i svirati glazbu.

Ostavite komentar: