Šta muzičari slušaju: Lucija Ćustić Luce

lucija-custic-luceOva godina definitivno je u znaku mlade kantautorice Lucije Ćustić poznate kao Luce. Nakon dva objavljena singla (“Dogodila se dosada” i “Vraćam se“), najavljen je i njezin nastup na dvanaestom Pozitivnom koncertu u Zagrebu, rame uz rame s Josipom Lisac, Bajagom i Darkom Rundekom, a vrhunac je nominacija za MTV Best Adria Act nagradu. Luce je ipak našla vremena i za Balkanrock izdvojila pet najdražih albuma.

“Inače nisam uvijek najvjerniji fan u smislu da od izvođača nužno pratim kompletnu diskografiju i preslušavam albume u cijelosti više od jednom-dvaput, jer mi se rijetko dogodi da mi baš sve pjesme na albumu ‘sjednu’ i da ne dobijem poriv da pokoju prebacim, ali postoje ti neki koji su iznimka. Neke od njih i danas često slušam, neke malo rjeđe, ali svaki od njih mi je na neki svoj način obilježio određenu fazu života i ostavio trajni trag, a sigurno i utjecao na stvaralaštvo. Pa eto moje, apsolutno subjektivne liste najdražih 5 albuma i izvođača.”

Tracy Chapman – New beginning (1995)

Tracy je čisti primjer kako jednostavno može biti lijepo. Bez ikakve pretencioznosti, zavidnog raspona vokala ili pompoznih aranžmana, ali s druge strane divnih, intimnih tekstova i uvijek uhu ugodne boje glasa, uvijek joj se vratim, a posebno ovom albumu na kojem se nalaze meni najdraže njezine pjesme poput “I’m ready”.

Glen Hansard – Once (2007)

Teško je navesti jedan album jer ne postoji njegova pjesma koja mi se ne sviđa, ali izdvojiti ću soundtrack iz istoimenog filma jer sam ga tu “upoznala”, odnosno prvi put čula. Zaljubila sam se na prvu: u glas, pjesme, interpretaciju, film, Dublin. Jedan od onih izvođača koji te svojom iskrenošću i strašću uvuku u svoj svijet i nikad više ništa nije isto. Moram spomenuti da sam ga prije nekoliko mjeseci slušala uživo i možda će biti smiješno čitati ovo nekom tko ga nije uživo čuo, ali mislim da bi se velika većina prisutnih te večeri u dvorani Lisinski složila sa mnom da im je to bio koncert života. Izašli smo apsolutno omađijani i s osmijehom od uha do uha, pomalo nesvjesni čemu smo upravo svjedočili.

Sixto Rodriguez – Cold fact (1970) i Searching for Sugar man (2012)

Nemam tu puno za reći, osim dati toplu preporuku svima koji nisu da pogledaju film “Searching for Sugar Man”.

JBM – Stray ashes (2012)

Jedan od onih proljeće/jesen albuma. Izađeš u šetnju, staviš slušalice, pustiš album da svira, vani je prohladno, ali sunce viri kroz krošnje i grije. Sve brige i problemi u tren nestaju. Osjetiš nalet neobjašnjivog veselja, sve je opet dobro, smiješak je na licu, sretan si.

Stray Dogg – SVI ALBUMI

Opet se ne mogu opredijeliti za samo jedan album, jer je svaki do sad izvrstan i ima svoje favorit numere. S albuma “Almost” iz 2011. bih izdvojila “Drunk” i “Almost”, s albuma “Fire’s never wrong” iz 2012. bih navela “Disappear“, a s najnovijeg, prošlogodišnjeg “Come along wind” mi je najdraža “‘Till you’re forgotten”. Naglasila bih da koliko god volim studijske verzije pjesama (uz to i gnjavim prijatelje da ih poslušaju i već sam dobar broj njih navukla na ovaj divni bend iz Beograda), svaki njihov live nastup je malo katarzično iskustvo za mene i veselim se svakom novom na kojeg ću tek otići.

Ostavite komentar: