Šta muzičari slušaju: Denis Katanec (Klinika Denisa Kataneca, Felon, Denis Katanec Okanagan LTD)

Zagrebački kantautor Denis Katanec jedan je od najproduktivnijih muzičkih stvaralaca na prostoru bivše Jugoslavije. Pored samostalnog delovanja, ovaj kreativni muzičar je alfa i omega bendova Felon i Denis Katanec Okanagan LTD. Prošle godine, oformio je novi sastav Klinika DK, a svi oni koji obožavaju njegov rad moći će da ga poslušaju 1. marta na koncertu u zagrebačkom klubu Vynil. Pre tog nastupa, za čitaoce portala Balkanrock Denis Katanec izdvaja albume koje vrlo rado sluša i kojima se iznova vraća.


Belle and Sebastian – Tigermilk (1996)

Prvi album koji sam kupio. Mislim da sam slušao “Hatful of Hollow” kada mi je prišao djelatnik CD-shopa, onako izgledom i stavom miks Clercksa i Johna Cusacka (High Fidelity) gurajući mi “Tigermilk” u ruke. “Ovo će ti se svidjeti”, rekao je. Petnaestak godina kasnije nalazi se na ovoj listi. “Hvala dobri čovječe”, odgovaram.


Love – Forever Changes (1967)

Oh Arthure! Koliko sam samo puta poželio da umesto “štreberskog” povezivanja sa Bright Eyes, spomenu njegovo ime. Nije se desilo. Možda sam lud. A možda samo svjestan koliko je utjecao na mene. “I could be in love with almost everyone”, stih koji je doveo do legitimne izjave Jelene Svilar (RDD) “postmoderni neurotik preopterećen prokletom mogućnošću izbora”.


Sparklehorse – Vivadixiesubmarinetransmissionplot (1995)

Ljubazno preporučen od strane Naranče (Hemendex) došao je k’o naručen u poprilično sjebanom vremenu za mene. Khm, to se onda može i reći za svaki album u periodu od zadnjih deset godina. No, može se pohvaliti kao jedini (koliko se sjećam) autor koji je dio neke od mojih pjesama. “Cvijećeće” ima stih “…slušam, padaju piana u ocean”,  a gura ih nitko drugi doli Linkous.


Sentridoh – Weed Forrestin’ (1987)

Poručnik Naranča strajks agen. Lou Barlow se u kratkom roku ugurao u top 5 tekstopisaca. I mada sam “Enoh” više slušao i volio, “Weed Forrestin'” je došao na listu iz prostog razloga, a taj je direktan utjecaj i poticaj za nastanak prve “Svjeske bednih”.


Marinada – Na dobrom glasu (2014)

Momci su do sada izbacili 15ak albuma i bez obzira što se sada nalaze u šahtu glazbene scene, guraju i dalje. Marin je definitivno, uz Ivana Ščapeca i Borisa Mladenovića najbolji stihoklepac na ovim prostorima. Jednostavna i čista lirika sa ogromnom figom u džepu, koja će vam završiti tamo odastraga, ukoliko ju olako shvatite. Marinada je jedan veliki razlog zašto ne odustajem i iskreno im hvala. Poslušajte i dajte priliku, a ukoliko ste u Rijeci, pođite do delte, jer tamo vas Janko čeka.


Bonnie Prince Billy – I See a Darkness (1999)

“And if you confront me with stupidity i’m doubly angry with you”, a ljutnja i gnjev konstantno tinjaju. Dvadeset metara razmaka molim od svake nepoznate osobe. Album koji je obilježio svaku besanu i nervoznu noć, te ih učinio masivnima.


Eyedea & AbilitiesBy the Throat (2009)

Nisam mnogo slušao rep. Ponekada sam nakratko znao zaglaviti na nekim albumima (Cypress Hill, Massive Attack, stari Tricky, Watsky, Wu Tang…), no danas sve rijeđe. E, pa to je problem.


Vratimo se na odabir. Michael je (moje skromno mišljenje) jedan od najboljih tekstopisaca. Pjesnik i filozof među reperima. Njega mi je predstavila bivša djevojka, ali ga je toliko forsirala u paketu sa determinizmom da mi je bilo zlo od toga i nisam htio slušati. Kada sam igrom slučaja i sam uzeo ovaj album u ruke, malo je reći da me promijenio. Pa, Bože, ovdje nema niti jednog suvišnog stiha. “Stiha zbog stiha”. Svaki donosi nešto priči. Bez ustručavanja bih ga usporedio sa Stalkerom, kao što ti u ovom filmu ruka mora biti svakih par minuta na pauzi (da pohvataš sve slojeve), tako je i sa “By the Throat”, samo što su ovdje u pitanju sekunde. Poslušati asap! P.S. Ispričavam se Sari na nestrpljenju.

Ostavite komentar: