Šta muzičari slušaju: Branko Požgajec (Drugi Način)

branko pozgajec

Odgovor na pitanje „Šta slušate?“ nam je od Branka Požgajeca, lidera legendarnog zagrebačkog progressive rock benda Drugi Način, stigao u danas već neuobičajenoj formi – u formi pisma pisanog rukom na papiru. Delić te magije delimo sa vama.

„Odmah na startu moram reći kako mi je, odabrati samo 3 najdraže ploče, bio izuzetno težak zadatak. Posao bi mi bio daleko lakši da sam trebao odabrati 30 najdražih albuma, pa čak ni 300 mi ne bi predstavljalo problem. Ovako sam mesec dana „prekopavao“ po starim pločama i CD-ima, i nastojao reducirati svoj izbor. U stvari, čekao sam da se iskristaliziraju jaki razlozi za svaki od 3 finalna albuma na koje je konačno pao moj izbor!

The Beatles – Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band (1967)

Počet ću sa Beatlesima, ne samo iz kronološkog razloga. Priznajem da su Beatlesi bili moja prva glazbena ljubav. Neki dan, tačnije prošlog petka, navršilo se 50 godina od izlaska njihovog prvog singla: „Love Me Do“. Beatlese slušam od 1965. god., a već 1968., moj prvi band izvodio je na plesnjacima njihove kompozicije. Objektivno gledano, nakon pojave Beatlesa više ništa u glazbi nije bilo isto. Iako su postojali svega 8 godina i objavili 14 albuma, svojim talentom i kvalitetom utemeljili su nove standarde u suvremenoj glazbi, te stvorili publiku i ogromno tržište za sve one koji će se poslije njih pojaviti u pop i rock glazbi. Nagovijestili su cijeli niz glazbenih pravaca i stilova i pokazali svoju progresivnost transformirajući se na svakom novom albumu. Kao snažan dokaz te transformacije izdvajam album Sgt. Pepper’s…. Ako usporedimo Beatlese iz 1963. god. i njihov prvi album Please Please Me sa Sgt. Pepper’s… albumom iz 1967. god., razlika je ogromna, kao da se ne radi o istom bandu, a opet, čim se pojavi vokal, svima nam postaje jasno da su to Beatlesi. Dok je album Please Please Me snimljen u jednom danu, za Sgt. Peppers… trebalo im je 4 mjeseca. Studio i najam svih gostujućih glazbenika, uključujući 4 orkestra, koštali su ih 100 000 $. No rezultat je doista impresivan. Sve u svemu, Sgt. Peppers… je bio prvi konceptualni rock album i pravo je remek djelo. Usudio bih se reći da je to simfo-rock ploča à la Beatles. Album sadrži kompozicije, stilski veoma različite, koje pak zajedno čine prekrasnu cijelinu. Harmonizacija pjesme „She’s Leaving Home“ – u rangu je J.S. Bacha. U kompoziciji „Within You Without You“ autor George Harrison maestralno svira sitar. U naslovnoj pjesmi po kojoj je i sam album dobio ime, Beatlesi zvuče kao big-band. Sjajne brass-dionice! Finale zadnje pjesme – „A Day In Life“, uz nevjerojatan crescendo simfonijskog orkestra, doista je impresivan. Mogao bih tako nabrajati superlative o ovom albumu u nedogled i vjerojatno nikada sve reći ali, zar to i nije glava odlika antologijskih ploča? Umjesto toga, stavit ću je još jednom na gramofon i prepustiti se čaroliji zvanoj – The Beatles!

The Jimi Hendrix Experience – Are You Experienced (1967)

Album prvijenac gitarističkog čuda koje se zove Jimi Hendrix, po godini objavljivanja (1967.), vršnjak je sa Sgt. Peppers… albumom Beatlesa. Zašto sam J. Hendrixa uvrstio u svoj izbor 3 naj-albuma? Zato što je upravo on „krivac“ što sam osnovao svoj prvi gimnazijski band 1968. godine. Sjećam se, naime, da sam kao gimnazijalac, u jednom juke-boxu sa ogromnim zvučnicima, koji je bio instaliran u gostujućem zabavnom parku nedaleko od moje kuće, čuo kompoziciju „Purple Haze“. Čuvši zvuk Hendrixove gitare, ostao sam preneražen! U prvom času nisam čak ni bio posve siguran da je to gitara. Naime, do Jimia Hendrixa elektirčne gitare zvučale su više kao tamburice ili u distorzijanoj verziji kao pokvarene dječje igračke – kao u pjesmi „Satisfaction“ Rolling Stonesa. Tek kod Jimi Hendrixa gitara dobiva onaj pravi distortion ne gubeći pri tome karakter gitare kao instrumenta. Što reći o legendi J. Hendrixu koji će nas iznenada napustiti 3 godine nakon objavljivanja svog prvog albuma – Are You Experienced, a da nije već rečeno? Možemo se samo ponavljati. Uglavnom, uz Hendrixa i Beatlese sam odrastao u glazbenom smislu. Cjelinu albuma čini 11 kompozicija ali je svaka od njih i mogući single. U pjesmi „Manic Depression“ Hendrix je utemeljio pojam gitarističkog riffa, po čijoj će paradigmi pisati pjesme mnogi, kao Led Zeppelin, Deep Purple, AC/DC i mnogi drugi. Spomenuo bih i to kako „Red House“ smatram najboljim bluesom, ikada napisanim! Nitko prije i nitko poslije nije učinio toliko za električnu gitaru i gitarističku glazbu uopće, kao Jimi Hendrix! Uz taj album sam godinama odlazio na spavanje i isto tako se ujutru budio. I dan-danas, slušanje tog albuma ispunjava me posebnim optimizmom. Živio Jimi Hendrix!

Pink Floyd – The Dark Side of the Moon (1973)

Čim je objavljen – u ožujku 1973. godine, album The Dark Side of the Moon napravio je pravi rusvaj u prodavnicama ploča. Što drugo reći za album koji je 741 tjedan, neprekidno, proveo na Billboardovoj rang-listi najprodavanijih albuma? To je period od 14 godina i 6 mjeseci! Ovakva situacija nije se dogodila nikada ranije i nikada poslije! Sam podatak čak je i prejak za Guinessovu knjigu rekorda! Uz briljantnu produkciju Alana Parsonsa, koji je i sam vrstan gitarista i sjajan glazbenik, Pink Floyd su napravili remek-djelo koje je postalo referentna ploča za testiranje vrhunskih hi-fi sistema od strane najvećih stručnjaka u akustici. The Dark Side of the Moon proglašen je „praznikom za uši“. Po mome mišljenju to je album teško dostižne perfekcije u autorskom, izvođačkom, produkcijskom i tonskom smislu. Sve ove konstatacije potvrdio sam gledajući DVD pod naslovom The Making of The Dark Side of the Moon! Pink Floyd je definitivno „letački“ band i kada želite nekud „otploviti“, to će vam najbolje uspjeti uz njihovu glazbu. Zaradivši veliki novac na tome albumu, Pink Floyd su došli u situaciju da mogu mnogo ulagati u produkciju svojih koncerata koji su postali „praznik za uši, ali i za oči“. Zadržavši takav status, pojavljuju se pred publikom rijetko kao Hallyeva kometa, ostavljajući nam ipak nadu da ćemo ih možda još jednom moći čuti i vidjeti uživo…

pismo1

Ostavite komentar: