Špancirfest ’16: Na pola avanture

Manu Chao La Ventura

Manu Chao La Ventura; foto: Goran Novosel

Kiša koja je počela rominjati nije omela nedjeljni program koji je uključivao Urban & 4 i Pips Chips & Videoclips, a ni posjetitelje. S razlogom je Špancirfest poznat kao festival dobrih emocija; svake godine, bez obzira na vremenske prilike, entuzijazam i dobro raspoloženje prevladaju i osiguraju odličnu zabavu svima koji imaju sreće naći se u Varaždinu.

U takvu atmosferu odlično su se uklopili The Electric Swing Circus, bend iz Birminghama koji je rasplesao šaroliku publiku. Sve dok je trajao nastup ljudi su se zaustavljali pred pozornicom na Korzu odakle se širio zvuk electro swinga te se moglo vidjeti slučajne prolaznike kako plešući dolaze iz susjednih ulica. Čak i uz opuštenu i laganu atmosferu teško je reći tko se bolje zabavljao, posjetitelji ili šestorka na pozornici. U nešto više od sat vremena izveli su, između ostalog, “The penniless optimist” i “Aeroport” te su najavili novi album koji treba izaći u rujnu ove godine. Ni ovaj koncert nije mogao proći bez spomena na zloglasni Brexit te međusobnih izjava ljubavi između Otoka i Kontinenta.

Špancirfest 2016Iduća postaja odvela nas je na Stari grad, gdje nas je čekao Repetitor, bend s kojim sam se uporno mimoilazila ove godine u Mostaru, Velikom Taboru i Sinju, a zbog povrede ruke Borisa Vlastelice iz benda, skoro nisu došli ni u Varaždin. Iako su mi planovi da ih vidim u prva tri navedena mjesta propali, svaki iz svog razloga, Beograđane sam konačno uspjela uloviti u vlastitom dvorištu. I nisu iznevjerili očekivanja. Uz pojačanje Uroša Mikića na gitari, tročlani je bend upriličio svirku pred publikom koja je velikim dijelom znala tekstove pjesama, a količina energije i sinergija koju su ostvarili na pozornici bila je nevjerojatna. Kako smo spomenuli da je Špancirfest festival dobrih emocija, više se nećemo osvrtati na sitne zamjerke iz prethodnog teksta, već ćemo se usredotočiti na uživanje u izvedbama pjesama poput “Biću bolji” s albuma “Dobrodošli na okean” te pjesme “Beskraj” s novog albuma koji treba izaći ove jeseni. Boris je sa slomljenom rukom silazio s pozornice i penjao se natrag, a ono što se činilo kao prekratka svirka završio je zajedničkim sviranjem gitare koju je Uroš držao mijenjajući akorde. Pohvaliti treba i djevojke na bubnjevima i basu, a s time ćemo i stati, da ne pretjeramo s hvalospjevima.

Kako je nedjelja ipak dan za odmor, ostatak večeri proveli smo haranjem po legendarnim kafićima Varaždina, Saxu i Lavri, koji čine jedan od nezaobilaznih elemenata u doživljaju grada. U Lavri smo u odličnoj atmosferi zatekli The Electric Swing Circus, koji su plesali na živi bend i obrade pjesama Bijelog dugmeta.

Početak novog tjedna Špancira prošao je u znaku Kiše metaka, Krankšvester i Brkova, a u Vili Bedeković imali smo priliku vidjeti i odličnog Zijaha Sokolovića s njegovim “Međuigrama“, koje je izveo i na ovogodišnjem INmusicu.

Odlični su bili i Orthodox Celtsi, koji su svirali na besplatnoj pozornici varaždinskog Kapucinskog trga. Okupili su solidan broj ljudi. Čini se da ovdašnja publika voli irski folk izveden u rock stilu. Celtsi su također najavili svoj novi album, šesti po redu, ali publika je svakako najviše uživala u obradama pjesama “Rocky road to Dublin“, “Dirty old town” i “Belle of the Belfast city” koju su, u svom stilu, pjevali kao “Belle of the Belgrade city”. Autorske pjesme su dočekane s jednako naklonosti od publike, ali show su im povremeno otimali pojedinci iz publike koji su plesali irski ples. Jedno od jedinstvenih obilježja Špancira jest upravo to da na koncertu Laibacha možete ugledati tri djevojke lica oslikanih u šljokaste leptiriće, šećući ulicama u jutarnjim satima naletjeti ćete na Manu Chaoa, a u publici Orthodox Celtsa ćete naletjeti na dva klauna i baš onih nekoliko osoba koje znaju plesati irski ples.

Postolar Tripper

Postolar Tripper

Raspoloženje je nesumnjivo dosegnulo svoj vrhunac s nastupom Manu Chaoa u srijedu. Zagrijavali smo se uz bendove Mnogi drugi i Postolar Tripper. No glavni spektakl počeo je koju minutu iza deset pred prepunim Starim gradom. Od prve pjesme koncert je počeo s nevjerojatnom količinom energije koja ni na trenutak nije popuštala do samog kraja, gotovo tri sata kasnije. Tijekom cijelog koncerta nije bilo ni trenutka pauze između ritmičkih beatova, pjesme su se stapale jedna u drugu i miješale, a hitovi poput “Me gustas tu“, “Clandestino” i “Bongo bong” pretvorili su masu ljudi u jedan golemi plesni ansambl. Čak ni oni zahtjevniji u publici, koji su možda primijetili da je naglasak u većoj mjeri bio na atmosferi nego na muzičkom aspektu, ne mogu osporiti razinu profesionalnosti i količinu energije koja je uložena u višesatno održavanje publike na vrhovima prstiju.

Manu Chao La Ventura

Manu Chao La Ventura

Uz to, ne mogu ne pohvaliti s najvećim oduševljenjem trenutak u kojem na pozornicu izlaze dvoje volontera udruge Dobrodošli držeći veliki transparent s natpisom Refugees welcome. Manu Chao doista jest sve ono što je u duhu Špancirfesta, ali za razliku od sveprisutnog i vrlo spominjanog Brexita, ovo je bilo prvi puta da je netko od izvođača spomenuo i humanitarnu krizu, k tome sa snažno izraženim aktivističkim momentom koji se nije mogao krivo protumačiti. Osobito nakon uzvika Shame on you, Europe koji je moćno grmio s bine. Na pozornici se tako našao i poziv protiv fašoistizacije društva, a dodatno je iznenađenje za publiku bilo pozivanje na binu djevojaka iz Lezbo zbora. One su još jednom otpjevale “Clandestino“. U početku ih se vrlo slabo čulo pa se publika morala gotovo potpuno smiriti i utišati. No, s obzirom na količinu strasti s kojom su pjevale, nikome nije smetalo. Vrlo brzo publika im je dodijelila prolazne ocjene i oduševljeno ih ispratila s pozornice nakon šarmantnog prijevoda najpoznatijih stihova pjesme, okrunjenih sa završnim “solidarnost – kriminal” na mjesto poznatih “marijuana – illegal”.

Manu Chao La VenturaČuli smo još i “La vida tombola“, “Se fuerza la maquina” te, naravno, “Welcome to Tijuana” u neprekinutom nizu pjesama i ritmova međusobno isprepletenih povicima “uga chaka uga chaka – hej!”, s kojima je publika dozivala bend na binu četiri puta. Dobili smo tako sjajnu atmosferu, ples i skakanje s bendom koji je čak i najtvrdokornije fanove iz prvih redova naveo da se pitaju “Na kojim su oni to drogama?” dok su bez napora trčali po bini i animirali publiku. Odlična puhačka sekcija i neumorni Madjid Fahem na gitari zarazili su svojom energijom prepuni Stari grad. U jednom od razgovora s publikom Manu je spomenuo svoje rodno selo i probleme s kojima se njegov kraj suočava zbog prisutnosti ozloglašene korporacije Monstanto, a publika je prihvatila poruku glasno skandirajući “Fuera Monsanto”. Već smo u više navrata čuli poruke jedinstva i solidarnosti sa pozornice, ali ovaj je izvođač jedini konkretnije pokušao uobličiti poruku što te ideje zapravo znače.

Rijeka ljudi na kraju se razlila po okolnim ulicama, tako da je u jedan ujutro grad bio življi nego u jedan popodne. Samo se još povremeno moglo čuti poneku grupicu šetača kako chanta “uga chaka, uga chaka” u prolazu. Zaista poseban doživljaj koji može poteći samo od nekolicine ljudi i izvođača, ovaj koncert je ujedinio varaždinsku publiku, ujedno joj dajući ne samo zabavu i podilaženje, već i lekciju iz ljudskih vrijednosti. Nadam se da ste pratili i hvatali bilješke!

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Manu Chao La Ventura

Ostavite komentar: