Slovenski bend Katalena objavio novi album koji je producirao Chris Eckman

Foto: Luka Kaše

Spajajući glazbeno naslijeđe s popularnim glazbenim idiomima, Katalena su oduvijek bili neustrašivi pri pomicanju granica tradicionalne glazbe, uzimajući ju za šiju i spajajući ju s vrlo individualnim interpretacijama. Sedmi album benda dolazi iz naslijeđa slovenskih narodnih pjesama vojne tematike. Njegova srž je suoblikovana uglazbljivanjem poezije Ive Brnčića i originalnim pjesama koje sadržajem i oblikom prate tradiciju.

U šesnaest godina od stvaranja grupe, Katalena je pokrenula mnogobrojne uvažene projekte i suradnje, objavila šest dobro primljenih albuma i redovno su nastupali kod kuće i u inozemstvu. Tri godine nakon djetinje čudesnog “Enci benci Katalenci”, vraćaju se sa svojim sedmim album “Človek ni zver” (Čovjek nije zvijer), produciranog od strane Chrisa Eckmana (The Walkabouts, Glitterbeat Records) te se fokusiraju na ozbiljniju temu.

“Človek ni zver” je album o ratu kao apsurdu, s Brčićevim naslovnim stihom koji u nastavku glasi: …koja ubija u tajnosti. Kad naša vrsta pokrene ubilačke pohode, to radi s fanfarama i odzvanjajućim govorima koji često zamaskiraju interese vodećih u blistave boje patriotizma. Usprkos tomu, u pravilu, oni koje se političkom retorikom zapravo vodi u bitku najčešće dobiju malo ili ništa od cijelog pothvata.

Kratki pogled na prateće glazbeno naslijeđe otkriva njegove tipične i sastavne karakteristike: ovo su pjesme koje manjkaju junačkim duhom, više se koncentrirajući na opisivanje muke i straha mladih ljudi uključenih u rat. Katalena se usredotočuje na činjenicu da su ovo svjedočanstva ljudi koji su otrgnuti od kuće protiv svoje volje zbog razloga koje ne razumiju i koji se suočavaju s prijetnjom smrti, na to da su ovo priče nemira i patnje. Njihova ostavština, kao takvih, ključna je jer iako prihvatimo status rata kao povijesne nužnosti na osobnom, egzistencijalnom nivou on se pokazuje, prije svega, kao besmislica.

Ostavite komentar: