Scott Kelly And The Road Home akustično zamračili Močvaru

Scott Kelly And The Road Home1

Foto: Marko Šolić

Prošlo je tri godine otkako je Scott Kelly zadnji puta održao samostalan koncert u zagrebačkom klubu Kset.

U međuvremenu naširoko poznati mutliangažirani glazbenik, poznat najviše kao pjevač metal benda Neurosis pokrenuo je još jeda u nizu svojih solo projekata. Projekt je nazvao Scott Kelly And The Road Home, a nastao je u suradni sa njegovim kolegom iz benda Neurosis Noahom Landisom i dugogodišnjim prijateljem Gregom Daleom.

U Kellyjev samostalan opus ubrajaju se tri albuma, a sa The Road Home izvodi pjeme sa zadnjega  pod imenom ‘The Forgiven Ghost In Me’. Iako Scott preferira da mjesto održavanja njegovih koncerata bude kakva dostupna špilja ili napuštena crkva (ponajviše zbog akustike) niti jedno od to dvoje nažalost nije se pokazalo dostupnim, tako je tu kao dostojna zamjena uskočio klub Močvara i prepustio svoj mračan podij da publici uživo servira što se to kod njega kuhalo u posljednje tri godine. A da li su u publici prema njegovom mišljenju i ovaj puta bili ‘studenti koji mogu podnijeti svoj alkohol’ (kako je na svom blogu ‘We Burn Trought The Night’ prenio svoje utiske što se tiče zadnjeg nastupa u Zagrebu) morati ćemo pričekati njegov sljedeći blog post ne bi li saznali.

Scott Kelly And The Road Home2Podij ispred stagea bio je prekriven stolicama i skoro sva mjesta su već bila zauzeta, prva asocijacija intiminije od ovoga ne može. Svjetla se gase i negdje malo poslije 22 sata na stage se penju Scott Kelly, Noah Landis i Greg Dale. Prizor je pomalo podsjećao na jedan od onih vjerskih okupljanja na američkom jugu pod prepunim šatorom, hrpa ljudi koja čeka propovjed i iskupljenje. Krenuo je Kellyjev opus, a umjesto vjernika koji padaju u trans nakon svake pjesme, Močvarom se prolomio ogroman pljeska zahvale (možda pomalo preumjeren u nekim momentima, bit će da sjedeće pozicije izvlače iz hrvatske publike neviđenu civiliziranost). Izvođene su pjesme sa najnovijeg albuma između ostalih ‘We let the hell come’, ‘The forgiven ghost in me ‘po kojoj je i nazvan album, i ‘We Burn Trough the night’ koju je Scott emocinalno najavio, a miljenik je publike sudeći po reakcijama.

Akustika u samoj Močvari pokazala se odličnom, zvuk je bio zadovoljavajući tijekom cijelog koncerta, a cijela prostorija nas je lako mogla podsjetiti na mračne šume Oregona gdje su nastale same pjesme. Njegova korpulentna istetovirana pojava sa šiltericom i izgledom kojekakvog južnjačkog američkog rednecka u suštoj su suprotnosti sa fuzijom mračnog američkog folka sa intenzivno osjećajnim stihovima pod utjecajem Pink Floyda kakvu izvodi. Zadnji ali najbitniji je njegov duboki i na momente poderani glas koji cijeloj izvedbi daje notu posebnosti. Da je ovim projektom Scott ponudio djelić svoje mračne intime potvrdio je izvodeći većinu koncerta zatvorenih očiju.

Scott Kelly And The Road Home3Ovaj trojac na pozornici diše kao jedan čovjek, te ostavlja jedan drugome dovoljno prostora za sitne improvizacije, a isto tako daju si trenutak kada ih ponese glazbena euforija. Odlična uigranost i način izvođenja koji otkriva da među njima postoji jedno ogromno povjerenje van glazbenog. Sam Scott se više puta zahvalio publici što ih je došla vidjeti i kako mu je drago što je baš sa ovim ljudima ovdje, ovog trena. Nakon toga je najavio da će premjerno izvesti novu pjesmu ‘Eternal Midnight’. Spomenutoj pjesmi je uvod odsvirao Landis sa ni manje ni više gudalom po električnoj gitari. Vjerujem da je to izazvalo trnce po krlježnici većini ljudi u publici. Bez obzira na ovaj agresivan početak pjesma se polako ali sigurno spustila u lagani tempo i završila Scottovim dubokim zavijanjem. Zadnja i vjerovatno najviše očekivana bila je pjesma Townesa Van Zandta ‘Tecumseh Valley’ koja je posvećena naizgleda nebitnom čovjeku koji prodaje merch na turnejama. Vjerovatno je zaslužio tu čast.

Scott Kelly And The Road Home nakon sveukupnih sat i pol nastupa ispraćeni su snažnim pljeskom i stajaćim ovacijama publike. Scottov glas definitvno više dolazi do izražaja uživo, njegovu ‘mračnu americanu’ dovodi na novi nivo i prijeko potrebno ističe od nečega što bi inače etiketirali kao već viđeno. Čovjek, njegovi prijatelji glazbenici njegova akustična gitara i njegove iskrene mračne ispovjesti formula su koja se pokazala uspješnom barem kod hrvatske publike.

Ostavite komentar: