Ryan Adams – „Oh My Sweet Carolina“ u Zagrebu

Ryan Adams / foto: Sarah Agić

„Ryan Adams konačno dolazi u Zagreb“, glasili su naslovi na raznim portalima prije nekoliko mjeseci. U ovom slučaju, riječ „konačno“ je bila itekako opravdana. Iako Ryan Adams možda nije u ovim godinama na vrhuncu karijere, dolazi nam na valovima vrlo dobrog aktualnog albuma „Prisoner“, a vidjeti uživo jednog od najvažnijeg autora 21. stoljeća u klupskom prostoru tipa zagrebačke Tvornice kulture je privilegija koju ne treba posebno objašnjavati.

Karen Elson

„Special guest“ Karen Elson je pred šačicom ljudi u Tvornici počela s nastupom oko 20:45. Boja glasa od Karen Elson je vrlo distinktivna i zvuči kao da bi idealno prošla i u kakvom dream-pop sastavu. Bilo namjerno ili ne, u glazbenom dijelu se itekako osjeti utjecaj dva solo albuma njenog bivšeg supruga, Jacka Whitea. Da su pjesme u nešto žešćim aranžmanima, ne bi bilo teško zamisliti velikog Jacka za vokalom. U svakom slučaju, Karen Elson je bila vrlo ugodni uvod u večer.

Ryan Adams je započeo s nastupom gotovo točno na vrijeme, u 21:45. Teško mi je prosuditi radi li se o subjektivnom dojmu, no čini mi se da u zadnje vrijeme postoji dosta jasan uzorak da klupski koncerti počinju na vrijeme. U svakom slučaju, pohvalna praksa, naročito kad je radni dan. Ryan je krenuo, što bi se reklo, „u glavu“, tražeći od svih prisutnih „Gimme something good“. Vidno dobro raspoložen, nastavio je „Stay with me“ i „I just might“ sa istog eponimnog albuma „Ryan Adams“. Iako se ekipa iz Tvornice dobro pripremila fino ohladivši Tvornicu prije početka, vrlo brzo je postalo očito da će stvari u krcatoj Tvornici postati jako vruće.

Ryan Adams

Setlista je razumljivo imala naglasak na aktualnom albumu „Prisoner“, no moglo bi se reći da je bila izvrsno izbalansirana dajući dobar pregled karijere Ryana Adamsa. Možda je malo čudan bio izostanak „Do you still love me?“, koja je vjerojatno najhitoidinija pjesma s novog albuma
Malu mrlju na nastup su ostavila dva prekida koncerta od strane Ryana. Naime, usprkos svim upozorenjima organizatora i na hrvatskom i na engleskom da se ne koristi „flash“ na mobitelima (op.a. Ryan ima već dugi niz godina problema sa unutarnjim uhom), našao se netko u publici tko je očito pomislio kako se na njega to ne odnosi. Zauzvrat, Ryan je obećao sići do njega i upoznati mu mobitel sa analnim otvorom ako ne prestane. Od tad, prekida više nije bilo.
Vrhunac koncerta su vjerojatno bile izvedbe stvari iz faze sa The Cardinalsima, koje su zvučale zaista moćno u izvedbi „The Unknown benda“ i instantno teleportirali Tvornicu u Sjevernu Karolinu. Dotad je već i temperatura prostora bila usklađena. U izvedbi stvari iz „Cardinals faze“ se možda malo pretjeralo sa trajanjem solaža i improvizacija, gdje je koncert ponešto izgubio na tempu i nastao je žamor u publici, no taj žamor je stara zagrebačka boljka „tiših“ koncerata. Dio publike koja je čekala na hit je isti dočekala sa „New York, New York“, koja je otpjevana dosta sjetnije od studijske verzije, kao tužna oda onom New Yorku iz pripadajućeg spota sa WTC-om u pozadini, kojeg odavno više nema.

Sa „Shakedown on 9th street“ bend je nestao u oblaku dima i furioznom verzijom ušao u samu završnicu koncerta. Možda mi se učinilo, no mislim da je nakon njenog zadnjeg takta već krenula glazba sa razglasa. Moram priznati da sam u tom trenutku bio pomalo razočaran sa samo jednom odsviranom pjesmom sa „Heartbreakera“, no par sekundi kasnije se kroz Tvornicu prolomio zvuk usne harmonike i dečki su se kao siluete u dimu vratili odsvirati „Come Pick Me Up“ za kraj. Nakon takve izvedbe drugi bis nije ni trebao. Dva sata su zaista prošla u trenu.

Zagreb je sigurno vidio svirački moćnijih koncerata od ovog. I emocionalno snažnijih. I sa boljom atmosferom. Dojam koncerta je možda bolje ovaj put objasniti na drugi način. Igrom slučaja, stajao sam za vrijeme koncerta kraj „tri barda“ hrvatske novinarske scene: Ante Tomića, Zlatka Galla i Hrvoja Horvata. Naravno da se nisam usudio „ni zucnuti“ kraj takvih veličina, no nisam si mogao pomoći i par puta sam pogledao Antu Tomića za vrijeme koncerta. On je cijeli koncert popratio na isti način: s blaženim smiješkom na licu na kojem je bilo očito da je vidljivo ganut i žestoko je pljeskao poslije svake sjajne izvedbe čupavca s gitarom. Eto, takav je to koncert bio.

Ostavite komentar: