Rosetta u Zagrebu: Metalci za astronaute

Foto: arhiva

Kako nas zagrebačka scena do sada nije razočarala ne čestim, ali pikantnim gigovima, tako nam je ovaj puta priuštila večer punu teških i znojnih riffova. Na našu scenu se vratila Rosetta, Amerikanci koji su nam predstavili svoj šesti album “A Dead-Ender’s Reunion” te obilježili trinaest godina karijere. Uz to su ih popratila dva glazbeno prijateljska benda North i Drone Hunter.

Iako inače nije lako pronaći odgovarajuće riječi za pojedinu vrstu glazbe, ovoga puta se dalo vrlo lako izvući pokoju riječ za Drone Hunter, instrumentalnu trojku iz nama bliskog Varaždina. Da su ugodno iznenađenje i osvježenje na sceni, potvrdili su u svojih pola sata. Za one koji vole masne, teške riffove, Droone Hunter je pun pogodak. Vokal nije nedostajao jer je do izražaja dolazio debeli zvuk basa. Bend sprema svoj drugi album u četiri godine svoga aktivnog djelovanja.

Druga predgrupa koja se popela na binu bio je North, još jedan post-metal/sludge/post-rock trojac, ali iz daleke nam Amerike, koji su prijatelji dečkiju iz Rosette. S obzirom na to da su studijski albumi slični izvedbama uživo, nisu razočarali. No isto tako nisu priuštili nikakvo osvježenje i novine publici. Nekima je bilo monotono, netko je uživao, ali sve u svemu daju se poslušati, samo bez nekakve napetosti i uzbuđenja.

Umjesto da dodam glupi komentar “šećer na kraju”, dovoljno je reći – Rosetta. Iako im nije prvi puta da nastupaju kod nas i već su stari znalci naše scene, okupili su solidnu publiku i odradili “majstorski” gig. Manje publike nego na posljednjem koncertu u Attacku dobro nam je došlo jer sparina i znoj ne bi bili podnošljivi.

Ekipa se skupila na prva dva benda no kada je Rosetta pustila na razglas svoje prve tonove, svi su pohrlili unutra i napunili skoro čitavu Močvaru. Iako naizgled puni emocija, uživljenosti i dijeljenja trenutka s publikom, od benda se očekivalo mnogo više – od opuštenosti do predanosti. Michael, vokal Rosette, u nekim je trenucima bio ondje i onda, dok je u drugim odlutao u svemir, ali bez publike, u potpunosti sam. Publika je, svjesno ili ne, na to negativno odreagirala i nije se vidjela ta povezanost koja se itekako uočavala na prijašnjim nastupima benda. Uzevši u obzir da je Michael radio na sampleovima i zvučnim efektima, kao vokal je bio izvrstan. No ta neka uobičajena povezanost ovoga puta je nedostajala. Očekivanog stagediveanja nije bilo, osim na samome kraju koncerta, a to bi moglo poslužiti kao indikator za usporedbe ovog Rosettinog nastupa s prethodnima. Za one koji poznaju Rosettu i njihovu setlistu, znaju koliko je otprilike trajanje pjesama. Možda broj sedam zvuči malo i kratko, ali to nikako nije. Kao što je bilo za očekivati, svirali su “Je N’en Connais Pas la Fin”, “Untitled III“, “Departe” “Wake” na samome kraju.

Da su uobičajeno agresivniji i izražajniji nastupi od studijskih albuma, dokazao je i ovaj dolazak Rosette. Iako se očekivalo mnogo više, ovaj nastup nas nije razočarao. Michaelove emocionalne ekspresije bile su highlight trenuci, pogotovo kada se tokom svirke spuštao u publiku. To što nekakve posebne povezanosti nije bilo baš cijelo vrijeme, bilo je predivno za vidjeti zagrljaje grupa iz publike i Michaela koji se spustio k njima. Ako se sve na kraju sumira, bila je ovo kvalitetna i ispunjavajuća večer, bez sumnje, jako dobrih bendova. Dok iščekujemo nove albume nekih od njih, imamo stare za preslušati, a imamo i vremena do, nadajmo se, sljedećeg susreta s Amerikancima i Varaždincima.

Save

Ostavite komentar: