Rockumentarnica: Šta je grad bez ovog grada (2011)

sta-je-grad-bez-ovog-grada

Šta je grad bez ovog grada dokumentarac je koji ukazuje na problem glazbene scene, ali za razliku od većine ostalih dokumentarnih filmova, ovdje su se autori pobrinuli da problem nakon filma ne ostane problem. Šta je grad bez ovog grada snimljen je u Somboru 2009. godine, a premijerno je prikazan na Somborskom letu dvije godine kasnije.

Jeste li nekad razmišljali o tome koliko pjesama znate o mjestu u kojemu živite? To se isto zapitao i autor ovog dokumentarca Igor Olujić, frontman benda Neozbiljni pesimisti, pa je odlučio provesti anketu po gradu. Nije me začudilo to da je skoro jedina pjesma koju svi znaju o Somboru njegova neslužbena himna i prekrasna pjesma U tom Somboru. Rijetki su se sjetili još Somborksih ruža i Fijakera starog. To je potaknulo autora na razmišljanje kako to da o tako lijepom i vedrom gradiću ima tako malo poznatih pjesama koje bi ovjekovječile njegovu karizmu. Zbog toga je odlučio istražiti glazbenu scenu u Somboru tijekom povijesti i s prijateljima glazbenicima riješiti taj problem na vrlo kreativan način!

Na početku dokumentarca pružen nam je kratki osvrt na Sombor krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Bez puno filozofiranja, reći ću da je u to vrijeme, nakon industrijalizacije, Sombor polako počeo gubiti značaj, ali je bez obzira na to bio melodičan grad. Dobar primjer toga je da je u to vrijeme nastala pjesma U tom Somboru koju je napisao Blaža Marković, a kasnije ju uglazbio i proslavio karizmatičan Zvonko Bogdan. Također je zanimljiva činjenica da je Jovan Đorđević upravo u Somboru dobio inspiraciju i napisao srpsku himnu Bože pravde.

No problem je taj što od tada pa do kraja 20. stoljeća, u periodu od skoro 100 godina, somborska glazbena scena gotovo da nije postojala. Kroz mnoge intervjue u ovom dokumentarcu saznajemo da je razlog za to taj što je država bila u krizi, ljudi su se počeli seliti iz grada, atmosfera je bila melankolična pa nije ni čudo što Somborci nisu napravili pjesmu o svom gradu. Također, kroz šalu je objašnjeno da iako su Somborci maštoviti ljudi, tu vrlinu ipak prevlada njihova druga osobina – lijenost.

Devedesetih godina glazbena scena bila je potpuno marginalna. Prvu prekretnicu napravio je Fentestik kiseli bend koji je prvi prešao lokalne okvire. Kada se svijest o glazbi počela širiti, nije bilo mjesta gdje bi bendovi mogli održavati svirke pa se bend Airbag sjetio da bi to mogli napraviti u podrumu obiteljske kuće. Kasnije su bendovi počeli svirati u sali Partizan koju je prvi napunio bend Fade u vrijeme ogromnih inflacija sa smješnom cijenom ulaznica od 200 milijardi dinara! U to vrijeme su nastale još neke pjesme o Somboru kao Sombor, Sombor, grad dosade grupe Psihofonija i punk verzija Somborske ruže Ludih Krawa.

Somborska scena u 2009. godini, kada je dokumentarac sniman, bila je na svom vrhuncu. Bendovi su bili svježi, ambiciozni i puni potencijala. To pokazuje i činjenica da su čak četiri benda iz Sombora te godine nastupala na Exit festivalu u Novom Sadu: Line Out, Neozbiljni pesimisti, Pop Ups i Zion Crew.

Zbog toga što već dugi niz godina nije nastala nova pjesma o najkulturnijem gradu, kako ga Somborci vole nazivati, trenutno aktivni i ambiciozni glazbenici odlučili su se okupiti i sami napraviti pjesmu o svom gradu! S obzirom da Sombor mnogi vide kao zeleni grad zbog obilja parkova i drveća kojima se ne može pohvaliti puno gradova, odlučili su da pjesma bude u opuštenom reggae stilu. Pjesmom su dali i počast čovjeku koji je proslavio Sombor već spomenutom pjesmom U tom Somboru, Zvonku Bogdanu, na taj način da su melodiju iz te pjesme ukomponirali u svoju pjesmu pod nazivom Šta je grad bez ovog grada.

U pjesmi se pojavljuje dvadesetak somborskih izvođača. Pjesma ima lagani i opušteni ritam, ali refren je vrlo živahan i predstavlja pravi potencijal ovoga grada! Ono što moram pohvaliti jest da su u pjesmi savršeno iskombinirani različiti stilovi. Dosta supergrupa koje su pokušale okupiti poznate izvođače, kao naprimjer SuperHeavy, nisu uspjele doći do onoga nečega što će spojiti i ujediniti njihove stilove i mogućnosti, međutim to nije slučaj i s ovom somborskom supergrupom! Pjesma je vrlo energična dok riječi nadahnjuju.

Trenutna somborska scena se promijenila. Kriza koja je zahvatila mnoge države nije zaobišla ni glazbu u Srbiji. Broj aktivnih bendova se drastično smanjio. Problem scene je taj što će bendovi ostati neprimjećeni ukoliko se ne probiju izvan grada ili čak u inozemstvo. O tom problemu se za Balkanrock izjasnio frontman grupe Rich Bitch i sudionik projekta spomenute pjesme Boris Bogdanović. Rich Bitch je somborski bend nastao 1998. godine, ali morali su otići u Beograd kako bi se nastavili baviti glazbom. Priznaje da su ondje mogućnosti veće, ali da mu u srcu i dalje ostaje Sombor!

Istu priču saznajemo i od redatelja ovog dokumentarca, spomenutog Igora Olujića. Sombor ne može zadovoljiti onoliko potencijala koliko imaju bendovi pa su se Neozbiljni pesimisti probili na inozemno tržište. Svirali su u Francuskoj i Švicarskoj, a ove godine nastupali su i na najvećem open-air festivalu u Europi Woodstock Festival Poland. Olujić za Balkanrock kaže: “Somborska scena 2009. godine bila je na svom vrhu, posle toga većina bendova iz filma prestala je sa radom. Trenutno su aktivni Pesimisti i Zion Crew. Line Out veoma malo svira.

Iako se dokumentarac po svojoj kvaliteti ne može mjeriti s nekim filmovima visoke produkcije, Šta je grad bez ovog grada ima svoju karizmu. Prije svega je poučan, može se saznati dosta činjenica iz somborske glazbene povijesti, dobivamo pravu sliku trenutne somborske scene i slušamo dobru glazbu. I ono što je najbitnije, dokumentarac rješava problem na koji ukazuje. Pjesma koja je rezultat ovog dokumentarca prikazuje Sombor u pravom svjetlu!

Ono što je najljepše u dokumentarcu jest da on može poslužiti kao inspiracija glazbenicima da naprave pjesmu o svom gradu! Svaki grad je po nečemu poseban, a tužno bi bilo da potencijal koji on ima ostane neiskorišten. Baš kao što refren ove pjesme kaže Sombor može, Sombor zna, pokreni ga, pokreni ga!

Ocjena: 5/5
Datum izdavanja: lipanj 2011.
Režija: Igor Olujić
Dužina trajanja: 61:46

Ostavite komentar: