Rockumentarnica: Pearl Jam Twenty

pearljamtwenty

Režiser Cameron Crowe još kao dječak pisao je za Rolling Stones. Kad je odrastao, o tome je snimio polu – autobiografski film „Almost Famous“ u koji je pretočio svoje doživljaje s turneja i na taj način stvorio realističan i originalan glazbeni film. Na temelju istog takvog osobnog iskustva i poznanstva s bendom nastao je dokumentarni film o dvadeset godina Pearl Jama.

Uvod u ovaj dvosatni dokumentarac počinje pričom o Mother Love Boneu čiji članovi su bili gitarist Stone Gossard i basist Jeff Ament. Nakon što je 1990. od predoziranja heroinom umro karizmatični frontmen benda, Andrew Wood, upravo oni su skupili krhotine, doveli Eddia Veddera i okupili ono što je kasnije postao Pearl Jam.

Crowe je godinama prijateljevao s članovima benda, zbog čega posjeduje neke raritetne snimke. Upravo kompilacija takvih izuzetnih snimaka (kao što su snimke prvih koncerata ili pijani nastup na MTV partyu) ono je što daje sliku stanja unutar benda. Uz to, napravljen je presjek nastupa kroz dvadeset godina, od malih klupskih koncerata do velikih stadionskih nastupa. Snimke nekih Vedderovih akrobacija postavljaju pitanje kako je taj čovjek još uvijek neozlijeđen i živ, dok druge, na kojima tisuće ljudi pjevaju u glas, jednostavno ostavljaju bez daha.

Film se u nekim dijelovima dotiče i ostalih sudionika grunge scene devedesetih, pa tako imamo priliku vidjeti suradnju sa Soundguardenom, kao i zanimljiv (ne)odnos između Pearl Jama i Nirvane, te borbu s korporacijom Ticketmaster. Osim odnosa s drugima, film prikazuje i neke tihe borbe unutar benda. Popularnost i komercijalizacija nisu nešto što im je bilo lako prihvatiti. U vidu toga, dokumentarac objašnjava i Eddieva samostalna putovanja na turneje, te kako se ostatak članova osjećao u vezi toga.

Zamjerka Croweu je što je dopustio da neke stvari u filmu ostanu nedorečene. Tako se recimo svi bivši bubnjari benda spominju, ali nema objašnjenja zašto i na koji način su se izmijenili. Također, gitarist Mike McCready samo u prolazu spominje teško razdoblje borbe s Chrohnovom bolešću. Još je nekoliko takvih trenutaka, ali vjerojatno je teško prepričati dvadeset godina postojanja nečega i ubaciti svaki, i najmanji, dio u priču. Uz to, s obzirom da se film ne drži striktne kronologije po godinama ili albumima, neki dijelovi su pomalo nepovezani i konfuzni. S druge strane, intervjui su odlična mješavina humora i zanimljivosti. Čak ni tragični događaji koji se spominju (Cobainova smrt, nesreća na Rosklide festivalu…) nisu podlegli patetici kao što to često biva u dokumentarcima.

Činjenica je da će „Pearl Jam Twenty“ oduševiti obožavatelje benda. No dovoljno je zanimljiv da bi privukao i prosječnog ljubitelja glazbe i pružio mu neke do sada možda nepoznate podatke. Istina, postoje neki kraći trenutci u kojima se film pomalo razvodni pa misli odlutaju, ali ubrzo nakon toga pojavi se neka nova informacija ili snimka koja vas ponovno uvuče u priču. Među takvima su i snimke s talijanskih koncerata koje prikazuju odnos Pearl Jama i fanova, te uz to otkrivaju kako i zašto nastaju njihove (svaki put unikatne) set liste.

Zaključak je da su se režija, produkcija i montaža svim silama potrudili dokazati da je ovaj bend i nakon dvadeset godina još uvijek, kako to i odjavna scena sugerira, „a live“. I u tome su napravili prilično dobar posao.

Ocjena:
Datum izdavanja: 2011. godina
Režija: Cameron Crowe
Dužina trajanja: 109 min

Save

Ostavite komentar: