Nedjeljna doza psihodelije uz Colour Haze u zagrebačkom KSET-u

Nakon prvog posjeta Hrvatskoj, Zagrebu i KSET-u, minhenski psihodelični stoner “bluzeri” Colour Haze i ovoga su puta svojom izvedbom uspjeli očarati publiku, usprkos gromovitom i višesatnom pljusku netom prije koncerta.


Nema se tu što puno ni napisati, kamoli opisati i slikovito to sve dočarati, no, dat ću sve od sebe. Koliko sam upoznat, Colour Haze je oduvijek nastupao tročlano, ali sada svoj toj čaroliji koju stvara Stefan na gitari, Philipp na basu i Manfred na bubnju, doprinosi još jedan gospodin na klavijaturi, orguljaš, gitarska ritam pratnja na solaži, efekt majstor i još pokoja titula vrijedna u svakom trenutku ovog otprilike 100-minutnog nastupa.

Klub je bio prilično popunjen još pola sata prije prvog tona, a mnogi su još bili u susjednim kafićima ili ispred upijajući neke od posljednjih dimova cigarete, pošto u klubu pušenje nije dozvoljeno. Uz ovakvu priredbu kakvu su “sumporci” priuštili ta nikotinska potreba te ni ne izvlači van, barem mene nije, a okorjeli sam pušač i nisam posustao i izdvojio te sitne 3 minute za ispuniti tu potrebu.

Od samog početka i prve melodije, a i prve naslovne numere s albuma “She Said” ostao sam hipnotiziran. Ne sumnjam da sam jedini prestao treptati u svoj toj masi, doslovno masi koja je i ovoga puta napunila klub kako bi čula taj plemeniti zvuk proizveden iz vintage opreme, uglavnom složene po uzoru na kasne ’60. godine, dupla pojačala, dakle dva kabineta i dvije ogromne i jake kutije te glasni bubnjevi s velikim činelama.

S prvim zvukom s pozornice krenule su i videoprojekcije i svjetlosni efekti koji su se izmjenjivali u raznim bojama i oblicima i time su samo pojačali intenzitet kompletnog ugođaja i upotpunili performans. Na repertoaru su se uglavnom vrtjele stvari s posljednjeg, prošlogodišnjeg izdanja “In Her Garden“, mada ni stara izdanja nisu bila zapostavljena.

Nedugo nakon 23 sata Stefan je samo kratko dodao kako službena tijela prijete upozoravajući na spuštanje razine decibela zbog obližnjih stanara kojima je, nemojmo zaboraviti, nedjeljna večer, koju koriste kako bi se još malo odmorili prije početka novog radnog tjedna. Ima nas više, gospodo, još smo i na koncert išli…

Ne mogu sa sigurnošću reći da su dečki bili primorani srezati repertoar i završiti sa svirkom ranije, a lagao bih kad bih rekao da je bilo taman. Meni nikad dosta.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.