Iron Maiden u Zagrebu – ostavština je prenesena

Iron Maiden Arena Zagreb
Iron Maiden; foto: Marko Plečko

Iako već viđen, Churchillov slavni govor iz 2. svjetskog rata u kombinaciji s „Aces High“ je još uvijek nevjerojatno efektan intro u koncert Iron Maidena. Iako mi je dojam bio kako ovaj koncert Maidenovaca Zagreb nije dočekao u nekakvoj euforiji (što sam pridavao poprilično čestim i redovitim posjetima Hrvatskoj kroz zadnjih par godina) te da bi u Areni moglo biti dosta slobodnog prostora, to se ipak nije dogodilo. Ako je neprodanih ulaznica i bilo, zasigurno se radilo o vrlo malom broju.

Nismo dugo trebali čekati da Bruce Dickinson komentira vrlo svježi poraz Engleske u polufinalu Svjetskog prventsva. Već nakon „2 Minutes to Midnight“ Bruce je uzeo pauzu kako bi pozdravio publiku i čestitao Hrvatima na „great fucking game“ te najavio „The Clansman“ – epsku stvarčinu o škotskoj borbi za slobodu i možda najljepše iznenađenje na setlisti ove turneje Iron Maidena. S prvim riffovima „The Troopera“ nas je posjetio trometarski Eddie koji se malo pomačevao s Dickinsonom i napustio područje do kraja koncerta.

Iron Maiden Arena Zagreb

Makar je to vrlo vjerojatno već svima poznato, svejedno ću podsjetiti kako Iron Maiden već duže vremena ima setlistu – cijele turneje. Odnosno, setlista se ne mijenja ni na jednom koncertu pa tako apsolutno nikakvih iznenađenja nije bilo ni sinoć. Nakon odgledanog koncerta, dosta je jasnije zašto je tome tako – scenografija (i dijelom koreografija) prilikom izvedbe svake pjesme je pažljivo osmišljena, tako da bi svako odstupanje dosta dodalo na troškovima ionako poprilično produkcijski zahtjevne turneje.

Rekao bih da vrhunac koncerta ipak pripada bloku koji je uslijedio, a koji se sastojao od pjesama s velikim naglaskom na spiritualno/religijsku liriku Iron Maidena – „Revelations“, „For The Greater Good of God“, „The Wicker Man“, „Sign of the Cross“ te „Flight of Icarus“, nakon kojih je uslijedio „pakleni“ anti-klimaks u vidu „Fear of the Dark“ i „The Number of the Beast“.

Iron Maiden Arena Zagreb
Bend se činio kao i uvijek izuzetno dobro raspoloženim. Za Bruce Dickinsona čovjek ne bi nikad rekao kako je prebolio tešku bolest (makar se polako i na njegovom uvijek mladolikom licu vide znakovi godina). Kada bi Bruce i uzeo koju sekundu da predahne u backstageu, Steve Harris bi spremno stao na sredinu stagea i preuzimao ulogu frontmana, dok se Janick Gers sa svojim legendarnim kričavo bijelim tenisicama posvetio najviše animiranju rubnih dijelova publike.

Svi oni koji baš nisu obdareni visinom, a završili su u bespućima partera, mogli su biti vrlo zadovoljni videozidom. Vidjelo se da „redatelj“ savršeno poznaje svaku pjesmu te zna kada staviti u fokus nabijanje ritma od strane Stevea Harrisa i Nickoa McBraina, a kada je ipak zanimljivije ono što u tom trenutku radi Adrian Smith. Nažalost, komplimenti se ne mogu udijeliti i komponenti koja je ipak podosta važnija od videozida – samom zvuku i razglasu. Počelo je kriminalno sa skoro neprepoznatljivim „Aces High“ i “Where Eagles Dare”, a do sredine koncerta su ton majstori tek ponešto uspjeli spasiti stvar i stabilizirati zvučnu sliku. Sveukupni dojam što se tiče zvuka ostaje tek – pristojno – što smatram kako si bend reputacije Iron Maidena ne bi smio dopustiti unatoč činjenici koje smo svi svjesni – a to je da pri projektiranju zagrebačke Arene nije vođeno previše računa o akustičnim performansama.

Iron Maiden Arena Zagreb
Međutim, prava snaga koncerata Iron Maidena leži u njegovom nevjerojatno vjernom „fan followingu“. U trenutku kada se dvorana zatrese od vriska par tisuća metalaca na refrenu „2 Minutes to Midnight“ ili „The Evil Than Men Do“ ili pak kada se bend utiša i pusti parter da otpjeva „Fear of the Dark“, razglas i slično se učine nebitnim sitničarenjem i tričarijama. Ono što je najzanimljivije je da kroz sve ove godine nemam dojam do prosječna dob posjetitelja koncerata Iron Maidena raste. Kao i uvijek, glavnina publike su bili srednjoškolci i studenti, a naročito je lijepo bilo vidjeti klince u Iron Maiden majicama koji znaju svaki stih. S takvim kadrovima u sjećanju naziv turneje „Legacy of the Beast“ dobije puni smisao. Ostavština Iron Maidena je već dobrano prešla na iduću generaciju.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Iron Maiden Arena Zagreb

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.