Post-Coital Silence

Paraphernalia

Izdavač: Audiomax, 7.12.2013.

Producent: Post-Coital Silence i Damir Crnčec

Žanr: alternativni pop, rock, metal

Trajanje: 51:24

3.0/5

Ocena

O ukusima se ne raspravlja, poštuj tuđe mišljenje i ostalo. Sve je to OK, ali kad se u jednoj pjesmi promijeni šest glazbenih stilova, četiri načina pjevanja i tri tonaliteta, ne možeš ostati ravnodušan.

Post-Coital Silence zagrebački je alternativni pop rock metal bend ili kako sebe vole nazivati alterPOP metal bend. Postoje više od dvije godine, nastali su krajem 2011. godine, i od početka stvaraju autorske pjesme. Ono što ih obilježava je raznolikost. Raznolikost. Puno raznolikosti. Kažu da im korijeni obuhvaćaju široki spektar glazbe i da je zbog toga teško odrediti što točno sviraju. Pa su zbog toga vjerojatno odlučili svirati sve.

Producenti albuma su upravo i članovi benda, a evo kako je to za Balkanrock objasnila pjevačica Kristina: “Ovako, iako to danas nije baš in, odlučili smo Paraphernaliu snimiti live u studiju Audiomax. S obzirom da je snimljena live (osim vokala koji su posebno snimani), producenti albuma, u samom smislu te riječi, bili smo upravo mi, uz malu pomoć Damira Crnčeca koji nas je snimio.” Na albumu se nalazi 10 autorskih pjesama i simpatična obrada White Rabbit, Jefferson Airplanea. Sve autorske pjesme su žestoke i imaju puno promjena ritma, stilova, riffova i ostalog. Ta varijabilnost može značiti dvije stvari: bend je pun energije i ima ogromnu inspiraciju ili ih je strah odabrati uži stil kojem bi se posvetili jer su mladi bend koji traži što veću publiku. Ili traže sebe. Bilo kako bilo, pjesme su zbog toga vrlo teške za slušanje i postaje gotovo nemoguće opustiti se uz njih.

Pjesme Abdicate For The Kill, Lamentation i No Time To Survive imaju vrlo dobre uvodne riffove. Abdicate For The Kill započinje opuštenim rock riffom bez distorzije koji pomalo vuče i na country, ali nekoliko sekundi nakon toga započinje neočekivana metal žestina koja se pred kraj pjesme još više pojača i promijeni u nešto treće. Lamentation ima lagani intro koji stvarno vrijedi poslušati i pjesma je jedna od rijetkih na albumu koja prati svoj kontinuitet od početka do kraja, a to se može reći i za No Time To Survive.

Na prve tonove, Beauty Of Miss End djeluje stvarno obećavajuće. Ugođaj je staložen, ritam polagan, pjesma ostavlja dojam jedne vrlo lijepe balade. No onda na pola puta do kraja, kao da krene nova pjesma koja je puna distorzije i duple bas pedale. U nekim pjesmama kao što su Blind Escape i Human Reflection, može se usputno naići na dobre dijelove pjesama, ali neshvatljivo mi je zašto su ti dijelovi upravo ono što jesu – usputni. Zašto se bend nije zadržao na njima i pokušao ih više istaknuti i od njih napraviti pjesmu umjesto da smisli još 5 drugih dijelova i sve nabaca u istu kutiju?

Vrhunac pretrpanosti je ipak došao u pjesmi Forgotten Song pred čiji kraj glavni i prateći vokal pjevaju u isto vrijeme, ali različite tekstove nakon čega slijede tonovi koji podsjećaju na pjesmu Diva Dance iz Petog elementa.

Bend ima ogroman potencijal: pjevačicu s odličnim glasom, vrsnog gitaristu, ljude sa smislom za glazbu, ogromnu inspiraciju. No problem je taj što je bend mlad i ne znaju kako usmjeriti taj potencijal pa onda dolazi do mixa svega i svačega. Kod slušanja pjesme ne ostavaljaju dojam cjeline i zbog toga ih je teško slušati. Ipak, od benda se u budućnosti može puno toga očekivati i iskreno se nadam da će poraditi na usklađenosti. S nestrpljenjem trebamo iščekivati njihov sljedeći album!

Popis pjesama:

1. Getaway the labyrinth
2. Human Reflection
3. Lamentation
4. Blind Escape
5. Abdicate for the Kill
6. Beauty of Miss End
7. Nothing to the Core
8. No Time to Survive
9. Twisted Circle
10. Forgotten Song
11. White Rabbit’s Fear of Loathing

Ostavite komentar: