Peppersi oduševili Zagreb

Zagrebački Hipodrom do sada je ugostio Rolling Stonese i Metallicu, a s obzirom da su nas  „The Boss“ i Foo Fightersi zaobišli, ovogodišnji ljetni spektakl su priredili Red Hot Chili Peppersi.
Bend koji je studijski odličan, ali koncertno često razočarava, Zagrebu je priuštio vrhunski koncert.

Vrata hot pita su se otvorila u 16:00 sati i tada je u prve redove uletjelo tristotinjak najvjernijih fanova. Tri sata kasnije počela je prva predgrupa, As Able As Kane koja nije ponudila baš ništa zanimljivoga. (Pre)glasni instrumentali i nezarazni stihovi karakterizirali su svih deset pjesama koliko su AAAK odsvirali u svom 45 minuta dugačkom i prilično rutinski odrađenom nastupu.

Oko 20 sati Hipodrom je već bio solidno popunjen, a svoj nastup su započeli 2Cellosa. Duo oko kojeg se u Hrvatskoj često lome koplja jer ih jedni smatraju genijalcima na violončelima, dok drugi tvrde da su najobičniji šminkeri koji zarađuju na obradama, odradio je i više nego odličan nastup. Otvorili su sa „Smooth Criminal“ koja ih je i proslavila, a nakon toga su uslijedili hitovi U2-a, AC/DC-a, Nirvane… Vrhunac je zasigurno bio bis na kojem im se u izvedbi „Back In Black“ glavom, bradom i palicama pridružio Chad Smith.

Dok su tehničari slagali binu za zvijezde večeri, u publici se osjećao sve veći nemir i uzbuđenje. Točno u 21:30 kako je i bilo najavljeno, Peppersi su izašli na stage. Nastup su otvorili sa „Monarchy Of Roses“ na koju je publika podivljala i počelo je kolektivno naguravanje. Zajedno sa publikom divljao je i Kiedis kojeg je bilo u svakom kutku pozornice. Pjevač koji je možda i najslabija karika benda, ovoga puta nije imao nekih većih problema sa svladavanjem mikrofona ni teksta. Dapače, svojim čvrstim stavom i odličnim izgledom ostavlja dojam samouvjerenog frontmena. Jedino što mu se može zamjeriti je gotovo nikakva komunikacija s publikom, ali to je nešto po čemu su RHCP poznati i bilo bi preoptimistično očekivati nešto više.

Umjesto njega, u nekoliko navrata publici se obratio čovjek koji je srce i duša benda, genijalac na basu – Flea. Čovjek je to koji nosi i određuje zvuk Peppersa. Dobar dio pjesama zatvarao je svojim solažama,i vidljivo je da se sve vrti oko njega. Prema odlukama tonaca debelo u njegovoj sjeni zaostao je Josh Klinghoffer. Ozljeda zbog koje Josh koncerte provodi sjedeći, kao i odluka da ga se stiša u odnosu na Flea nikako mu ne pripomažu u stjecanju popularnosti, pa mnogi još uvijek očekuju povratak Frusciantea. Uz Flea, najbitniji faktor benda svakako je Chad Smith na bubnjevima. Rijetko se viđa tako smiren glazbenik kojemu su palice kao produžeci prstiju.

Bend je sveukupno svirao nešto manje od dva sata. Proletjeli su megapopularne hitove kao što su „Can’t Stop“ i „Under The Bridge“, eksplodirali u „By The Way“, a zasigurno najbolji dio koncerta je bila „Otherside“ gdje je najviše do izražaja došlo zborno pjevanje publike. Čak su i oni jako izbirljivi bilo zadovoljni jer je svirana „Emit Remmus“.

Nažalost, publiku od 35 tisuća ljudi su više činili oni koji su došli na koncert jer eto, to je nešto što se ne propušta, a manje istinski ljubitelji benda. Ali tako je sa svim velikim događajima, pa zašto bi ovaj bio iznimka.

U svakom slučaju, Peppersi su svakome pružili nešto, čak i 2Cellosima koji su s njima na bisu odsvirali „Californication“. Od benda koji i nije najbolji live izvođač, ovo je bio jedan jako dobro, možda čak i vanserijski dobro, odrađen koncert koji će barem najvećim fanovima dugo ostati urezan u pamćenje.

Setlista:

1.Monarchy Of Roses
2.Around The World
3.Snow (Hey Oh)
4.Otherside
5.Look Around
6.Throw Away Your Television
7.Can’t Stop
8.Emit Remmus
9.The Adventures Of Rain Dance Maggie
10.Me & My Friends
11.Universally Speaking
12.Red Hot Mama (Funcadelic cover jam)
13.Under The Bridge
14.Higher Ground
15.Cosmic Slop (Funcadelic cover jam)
16.Suck My Kiss
17.By The Way

Bis

18.Chad & Maur jam
19.Californication (sa 2Cellosa)
20.Factory Of Faith (po želji fana)
21.Give It Away
22.Završni jam

Ostavite komentar: