Pažljivo slušaj (mart 2016)

Pažljivo slušaj
Novinari Balkanrocka vam u obnovljenom izdanju rubrike Pažljivo slušaj preporučuju albume na koje bi trebalo obratiti pažnju, a izašli su u skorije vreme. Dosadašnji tok sezone obeležio je veliki broj dobrih albuma, a mi izdvajamo one na koje bi trebalo usredsrediti veću pažnju i pažljivije ih poslušati.

Black Cobra – Imperium Simulacra (Season of Mist, 26.2.2016.)

Imperium Simulacra (Black Cobra)Ako ste već obožavatelj benda Black Cobra ili jednostavno volite sludge/doom metal, Imperium Simulacra” je album koji ne smijete propustiti. Rafa Martinez i Jason Landrian do sada su izdali četiri studijska uratka, no ovih novih devet vratolomnih pjesama dovelo je bend na sasvim novu razinu. Pomaknuli su granice svojih glazbenih kapaciteta i stvorili neobuzdanog soničnog monstruma čiji će dijabolični galop uništiti vaše zvučnike i dobre međususjedske odnose. Najsvjetlije točke albuma su The Messenger, Dark Shine i Sentinel (Infinite Observer) od kojih ćete preispitati svoju predodžbu o tome što je sve moguće napraviti sa samo četiri uda. Ako je ovo rezultat ugriza crne kobre, ne želimo antidot.

Ocjena: 4.5/5

Ana Šperkov


Mars Red Sky – Apex III (A Praise for the Burning Soul) (Listenable Records, 29.2.2016.)

Apex III (A Praise for the Burning Soul) (Mars Red Sky)Nakon teaser EP-ja Providence s početka godine, Mars Red Sky izdaju i čitavi album pod nazivom Apex III (A Praise for the Burning Soul). Prve se dvije pjesme, (Alien Grounds) i Apex III, isprepliću i stvaraju sumornu atmosferu koja se provlači kroz ostatak albuma. Repetitivna melodija ovih 10 minuta započinje nešto što zvuči kao hipnotizirajuća mantra i nastavlja se prelijevati u svaku iduću pjesmu, šireći crnilo zvukom i tekstom. Duboki bas pjesme Mindreader slušatelju šalje ugodne fuzzy vibracije kroz lubanju i uvodi ga u trans koji prekida tek nešto oštrija Under the Hood. No Mars Red Sky rade puni krug i album završavaju mračnijom bonus pjesmom Shot in Providence koja se u siječnju pojavila na EP-ju. Jednolično pjevanje nalik na invokaciju u drugom dijelu ove zvijeri od pjesme kulminira u ništa drugo nego auditivni dokaz da ovaj francuski trojac staloženo i sigurno korača u pravom smjeru.

Ocjena: 4.5/5

Ana Šperkov


Elemental – Tijelo (383 Records, 19.2.2016.)

Tijelo (Elemental)Elemental, najrokerskiji hrvatski hip-hop bend, i sebi i publici za svoj 18. rođendan poklonili su osamnaest pjesama na duplom albumu Tijelo”. Nije to album koji ćete tek tako pustiti da vam svirucka negdje u pozadini, tek toliko da ne budete u tišini. Album je to koji će vas natjerati da pozorno poslušate svaku pjesmu, da uplivate u nju, da zbilja čujete što vam to Remi i Shot imaju za reći, da se prepustite koketiranju s različitim zvucima koje “Tijelo” nudi. Prvi CD više je okrenut osobnijim i intimnijim temama koje muče svakog pojedinca i, osim već dobro poznatog živahnog hita Goli i bosi” te nešto žešćeOni dolaze”, donosi uglavnom mirniji zvuk. Drugi CD bavi se nešto širim temama i, iako je i ovdje pojedinac u središtu, tekstovi bi se mogli okarakterizirati kao društveno angažirani na čelu s himnom Hej Slaveni”. Bez obzira na teme, drugi CD i tekstom i zvukom ostavlja optimističniji dojam. “Tijelo” je definitivno ono najbolje što smo do sada mogli dobiti od Elementala: raznovrsnost glazbenih žanrova stopljenih tako da daju uhu ugodnu cjelinu, zreli tekstovi koji će se sigurno citirati u više prilika te Remi koja se svojim pjevanjem (kojega je daleko više nego na ranijim albumima) sjajno nadopunjava sa Shotom.

Ocjena: 4.9/5

Dajana Lerić


Kula Shaker – K 2.0 (StrangeF.O.L.K, 12.2.2016.)

K 2.0 (Kula Shaker)Članovi stare garde britanske treće lige bendova, Kula Shaker, ove godine su se vratili sa manje-više solidnim albumom koji, u suštini, nastavlja tamo gde je bend stao pre šest godina. Ruku na srce, pomak je prisutan, ali u nedovoljnoj meri. Izdvojiće se glavni singl Infinite Sun”“Get Right Get Ready”, koja svojim fanki gruvom lepo dopunjuje klasični psihodelični fazon Shakera. Pomalo ‘dilanovska’ Death of Democracy” zatiče bend u akustičnoj varijanti koja je vešto upotpunjena horom i lead gitarama u refrenu. Poprilično ‘keči’ melodije koje u 99 odsto slučajeva otpadaju na vokale dodaju albumu lepu dimenziju AAA neo-psych bendova poput Brian Jonestown Massacrea, The Dandy Warholsa i Tame Impale. Uz svu zaraznost i kvalitet, album ne uspeva da se zadrži pažnju onoliko koliko bi trebalo, ali dobro je znati da se Kula Shaker vratio na scenu.

Ocena: 4/5

Miloš Cvetković


The I Don’t Cares – Wild Stab (Dry Wood, 22.1.2016.)

Wild Stab (The I Don't Cares)Kada dvoje veterana, kao što su Džulijana Hetfild i Pol Vesterberg udruženi pod nazivom The I Don’t Cares, snime debi album poput Wild Stab”, slušaocu ostaje da se zapita šta je to u muško-ženskim duetima što dvoje sredovečnih ljudi čini da zvuče kao da su u tinejdžerskim danima? Mnogi su izjavili da se primećuje da su se Pol i Džulijana silno zabavljali stvarajući ga. Ceo pomenuti album, snimljen u garažnoj produkciji, odiše poletom i razigranošću. Nastao malo manje od godinu dana nakon što su se The Replacements razišli, sastavljen je većinom od Polovih nedovršenih pesama kojima su on i Hetfildova udahnuli novi život. Iako je raspon žanrova koji se na njemu mogu čuti širok: od panka i roka do kantrija, sve se sliva u jedan izuzetno intenzivan i energičan doživljaj. Otuda je i broj numera koje ‘ulaze u uho’ veliki: “Wear Me Out Loud”, Vesterbergovoj publici od ranije poznata “Born For Me”, “Sorry For Tommorow Night”, kao i baladičnih poput “Hands Together” i “Kissing Break”, koja zvuči kao daleka rođaka Kristofersonove “Help Me Make It Through The Night”. Oslobođen svakog suviška, album “Wild Stab” predstavlja sve ono što ljubitelji Pola i Džulijane vole u njihovoj muzici.

Ocena: 4.5/5

Luka Velanac


Dan Stuart & Twin Tones – Marlowe’s Revenge (Fluff & Gravy Records, 5.2.2016.)

Marlowe’s Revenge (Dan Stuart with Twin Tones)Kada je Den Stjuart ponudio saradnju članovima benda Twin Tones, oni su mu, između ostalog, postavili i pitanje: “Ko si, dođavola, ti?” Ova činjenica dosta govori o zvuku na novom Stjuartovom albumu: prateći bend se ne trudi da liči na Green On Red, čiji je Den bio vođa, ali ne nameću ni svoj špageti vestern/surf fazon. Den, sa druge strane, ostaje veran sebi: sentimentalan je i duhovit, a ujedno i ljutito “maše pesnicom na svet”, kako je to Čak Profet nedavno izjavio. Rezultat saradnje je upravo ono čemu se težilo: prava rokenrol ploča, bez preterano uglačane produkcije, osveta uperena ka svim onim muzičarima koji lepo pevaju i trude se da zvuče što bolje, naročito ka amerikana žanru (u numeri “Name Hog”). Međutim, slušajući pojedine pesme, kao što su “Hola Guapa” i “The Whores Above”, možemo zaključiti da odmazda ima i drugu stranu, odnosno ličniju prirodu. Kao protivteža navedenim numerama stoje one vedrijeg tona, na momente setne i sa ljubavnom tematikom, među kojima se izdvajaju “Elena” i Last Blue Day”. “Marlowe’s Revenge” nije pretenciozan album. Pre bi se moglo reći da je slika Stjuartove borbe i razgovora sa okolinom i samim sobom, kao i težnja da muzici koju voli vrati bar deo žestine koju je izgubila.

Ocena: 4.5/5

Luka Velanac


Ty Segall – Emotional Mugger (Drag City, 22.01.2016.)

Emotional Mugger (Ty Segall)Čini se da Taj Sigal, kao i većina garažnih rokera, svoj umetnički postupak bazira na metodama doktora Frankenštajna. Probrane delove raznih muzičkih žanrova sklapa u novu, originalnu celinu i, propuštajući veliku količinu struje kroz njih, daje im novi život. Ono što ga izdvaja među garažnom bratijom je izbor delova koje uklapa u svoje delo i količina struje koju koristi kako bi ono oživelo: namesto bluza koristi glem rok, a tamo gde je ‘tvrdoća’ zvuka kod drugih svedena na koketeriju, Sigal pravi buku dostojnu ogromnih industrijskih pogona. Na novom albumu, Taj je u eksperimentisanju otišao dalje nego ikad. Stilski potpuno različite deonice se jure, sudaraju i prepliću unutar jedne pesme (pr. Californian Hills). U nekim trenucima se čini kao da Black Sabbath i T. Rex u Sigalovoj glavi vode suludi muzički okršaj u kome niko ne odustaje od svojih umetničkih načela. Dok slušamo numere “Squealer”, “Emotional Mugger/Leopard Priestess” i odličnu obradu pesme “Diversion” sastava The Equals, možemo zaključiti da je u ovaj album uneo svoje muzičko ‘vjeruju’ u integralnom obliku, odnosno da je većinu svojih interesovanja i fascinacija prikazao na njemu. Očigledno je da Taj Sigal, pored hiperproduktivnosti, nije iscrpeo kreativnost i želju za istraživnjem novih vidika.

Ocena: 3.5/5

Luka Velanac


Basement – Promise Everything (Run for Cover, 29.1.2016.)

Promise Everything (Basement)Britanski rok kvintet Basement se nakon višegodišnje pauze vraća sa trećim studijskim izdanjem koje za nešto manje od pola sata isporučuje solidnu količinu energije i gitarskih rifova. Međutim, čak i za tih pola sata album deluje predugačko jer skoro svih 10 pesama koje ga čine zvuče gotovo isto, imaju preslikanu emociju i solidan deo njih uopšte nije dovoljno interesantan da bi nadomestio navedene nedostatke. Pesme poput Brother’s Keeper”, Promise Nothing” i Lose Your Grip” poseduju neke interesantne melodije i harmonska rešenja utkana u zvuk zaprljanih gitara, međutim, previše podsećaju na muziku koju je Cave In pravio 2003. kada je objavio svoj potcenjeni album “Antenna”, samo što su nažalost propraćene lošijom, neprirodnom produkcijom kojoj apsolutno fali dinamika i samo čini ovaj album još više monotonim. Dve pesme koje razbijaju ovu monotoniju su Oversized” i Halo” koje se lepim akordima i melodijama i mirnim temperamentom više ističu nego neke druge, agresivnije pesme na albumu.

Ocena: 2.5/5

Sergej Sokolov


Big Ups – Before a Million Universes (Exploding In Sound, 4.3.2016.)

Before a Million Universes (Big Ups)Mlada noise-rock četvorka Big Ups, koja je 2014. godine svojim albumom prvencom Eighteen Hours of Static” privukla pažnju i izazvala pozitivne reakcije kritičara, vraća se nakon dve godine sa novim albumom, Before a Million Universes”. Zvuk koji nose na ovom albumu je znatno drugačiji u odnosu na onaj koji su prethodno negovali – dosta je mračniji, zaprljaniji, odrekli su se ‘albinijevskog’ pristupa produkciji i počeli da pišu duže pesme. Za svaku pohvalu je što unose inovacije u svoju muziku, međutim, nezaobilazno je i to da su primetno izgubili na originalnosti – oni su i na prvom albumu pokazivali svoje uticaje, ali na svojstven način. U pesmama poput Meet Where We Are” i intro za Negative” se čuje izuzetno jak uticaj grupe Slint i on donosi diverzitet, ali nije demonstriran na zanimljiv način i ostavlja pomalo negativan utisak. Ali zato pesme kao što su Contain Myself”, Posture”, Feathers of Yes” i Hope for Someone” donose vrlo beskompromisne vokale, snažne refrene i interesantne pristupe sviranju gitare i pokazuju da Big Ups ipak u neku ruku napreduju i još uvek traže adekvatan umetnički izraz, koji će, vrlo moguće, uskoro naći.

Ocena: 3.4/5

Sergej Sokolov


Shearwater – Jet Plane & Oxbow (Sub Pop, 22.1.2016.)

Jet Plane & Oxbow (Shearwater)Osmi studijski album grupe Shearwater predvođene kantautorom i multiinstrumentalistom Jonathanom Meiburgom, donosi interesantnu kombinaciju elektronskog i prirodnog. Mada su čitavih 52 minuta ove muzike isproducirani izuzetno moderno i čisto, na onakav način kakav se može čuti u najkomercijalnijoj muzici, pesme su vrlo lepo napisane, imaju neku sadržinu i produkcija je, na neki način, odgovarajuća. Jedna od najboljih pesama sa ovog albuma, Quiet Americans” (očigledna referenca na Grahama Greena) nije slučajno postala glavni singl, vrlo je melodična i direktna i ima zarazan refren. Međutim, na ovom albumu se najviše izdvajaju suptilna Backchannels” koja zahvaljujući finim vokalnim melodijama i čistoj, milozvučnoj gitari izaziva setne emocije i, fantastična, šestominutna Filaments” čiji glavni aduti, bubanj i bas, konstantno voze pesmu vrlo jednostavnom i repetativnom deonicom na koju se nadovezuje izobilje raznovrsnih zvukova i ideja. Glavni problem sa ovim albumom jeste to što se upravo nakon ove pesme kvalitet materijala srozava i postaje nekako tipičan i nezanimljiv – dolazi se do zaključka da bi album bio bolji kada bi bio uskraćen za dve ili tri pesme.

Ocena: 3.5/5

Sergej Sokolov

Ostavite komentar: